Poslije petomjesečnog iščekivanja za razrješenje političkog grča oko formiranja institucija vlasti na Kosovu, nakon centralnih izbora održanih 8. juna ove godine, konačno je uslijedila dugo očekivana vijest da su se lideri dveju najvećih stranaka na Kosovu, PDK i LDK (Demokratske stranke Kosova i Demokratskog saveza Kosova), Hashim Tači i Isa Mustafa, u minuloj srijedi kasno naveče, u prisutvu predsjednice Kosova g. Atifete Jahjaga i ambasadorice USA Tracey Ann Jacobson, dogovorili oko zajedničkog formiranja Vlade i izbora predsjednika parlamenta Republike Kosova.
Kao što znamo na osnovu tumačenja Ustavnog suda zemlje, čelna pozicija u najvišem zakonodavnom organu Kosova pripada stranci koja je osvojila najveci broj glasova na izborima, a to je PDK sa svojih 36 poslanika. Postizborni Blok formiran od stranaka LDK, AAK, Nisma i Vetvendosje, koji je zajedno imao apsolutnu većinu u Parlamentu, u medjuvremenu se protivio takvoj odluci Suda, ali je ipak nedavno odlučio da popusti da bi se izabrao predstavnik PDK na čelu Parlamenta. Međutim, problem je ubrzo nastao oko podjele čelnih funkcija unutar Bloka, po kojem je većinskoj stranci u njemu (LDK, odnosno lideru g. Isi Mustafi) trebalo da pripadne mjesto na čelu Parlamenta, dok je g. Ramush Haradinaj bio predviđen za premijera Kosova.
Problem je zapravo nastao oko čelne pozicije u vladi, jer je LDK u međuvremenu zatražio da ta funkcija pripadne njima, s obzirom da oni imaju 30 poslanika u sazivu skupštine i da su druga stranka po broju poslanika. Alijansa za budućnost Kosova nije popustila, tražeći da gospodin Haradinaj bude i dalje kandidat Bloka za premijera, te je LDK donio odluku da uđe u koaliciju sa PDK g. Hashima Tačija. Ta odluka za mnoge i nije bila neko veliko iznenađenje jer je u posljednje vrijeme tako nešto i bilo nagoviješteno, tim prije što je bilo krajnje vrijeme da se kriza razriješi i što su se u problem umiješali i predstavnici međunarodne zajednice, vršeći određeni prtisak da se institucije Kosova formiraju što prije, te da ideja oko eventualnog odlaska na nove izbore treba da budu – posljednja opcija.
Iako do danas (petak, poslije podneva) još nemamo objelodanjen dogovor oko imena za premijersko mjesto, koji je postignut izmedju dvojice lidera ove dvije vodeće stranke koje će same imati većinu u parlamentu Kosova od 66 poslanika (od ukupno 120 njih), po nekim medijima i na osnovu izjava iz LDK, to mjesto je pripalo čelniku ove stranke g. Isi Mustafi, dok se nagovještava da bi aktuelni premijer Kosova g. Tači bio u perspektivi kandidat ove nove koalicije za predsjednika Kosova.
Ono što je još dogovoreno - jeste podjela ministarskih pozicija po sistemu pola-pola, uz formiranje radnih grupa koje će konkretizirati dogovor u narednoj sedmici, da bi se do 28. novembra izabralo rukovodstvo Parlamenta i novi sastav Vlade Republike Kosova.
Ono što je za nevećinske zajednice u ovom dogovoru bitno jeste stavka koja se spominjala i prije postizanja dogovora u ponudama PDK i izjavama čelnika ove najveće stanke, g. Hashima Tačija, o principima formiranja budućeg kabineta, među kojima je i obećanje da će “nova Vlada biti multietnička”…
Istovremeno, ono što je zasebno bitno za nevećinske zajednice, po izvještajima u medijima o spomenutoj podjeli pozicija u vladi, spominje se brojka od TRI ministarska mjesta za njih.
Ova brojka od tri ministra za ove zajednice nije nikakvo iznenađenje niti pak nečija politička velikodušnost, već je – ustavna i zakonska kategorija, odnosno minimalni broj ministarskih pozicija za ove zajednice po važećem pravnom sistemu na Kosovu. Naime, kao što Ustav predviđa, pored 20 garantiranih mjesta u Parlamentu Kosova, takođe govori i o minimumu dva mjesta za predstavnike srpske zajednice i jednom ministarskom mjestu za predstavnike svih ostalih zajednica u vladi. A “ostale zajednice” mimo srpske imaju takođe 10 poslanika u Skupštini.
Da podsjetimo da je u još aktuelnom sastavu Vlade srpska zajednica imala prvo tri ministra (od kojih je jedan bio i potpredsjednik Vlade), dok je u zadnjoj godini dana dobila i još jednog ministra bez portfelja. Dok su sve “ostale zajednice” imale jednu ministarsku poziciju, na kojoj je u ovom sazivu Vlade bio g. Mahir Yagcilar iz turske zajednice (iz stranke KDTP), a istu funkciju je imao i u prethodnom sazivu Vlade, dakle u dva mandata zaredom. Pored toga, KDTP je imala i tri zamjenika ministra u zadnjem sazivu Vlade Kosova, uz svoja tri poslanika u parlamentu.
S druge strane, bošnjačka zajednica sa svoja četiri poslanika u zadnjem sazivu parlamenta, koji su svi glasali za vladin kabinet, dakle bili su pozicija, imala je do prije godinu dana ukupno četiri zamjenika ministara – tri iz Koalicije “Vakat” i jednog iz NDS-a, dok CDU poslanik nije imao nijednog predstavnika u Vladi iz redova bošnjačke zajednice!
Da još dodamo da su romska i aškalijska zajednica imale po jedno zamjeničko mjesto u Vladi, dok su zajednice RAE imale skupa četiri poslanika, isto koliko imaju i u ovom novom sazivu.
Zamjeničko ministarsko mjesto inače sa sobom povlači i još max. dvoje zaposlenih (vozača i asistenta), dok jedno ministarsko mjesto podrazumijeva i još najmanje devet zaposljenih: savjetnika, asistenata, vozača …, a da se ne govori o položaju, pravu i odgovornosti ministra i zamjenika ministra.
Pošto je i pored formalnih obećanja od nekih političkih opcija većinske zajednice i zalaganja donedavnih poslanika iz nevećinskih zajednica, ipak većiskim glasovima u institucijama vlasti odlučeno da je isteklo dva mandata rezervisanih mjesta za poslanike nevećinskih zajednica, poslije sticanja nezavisnosti Kosova, te se u ovom sazivu prešlo na garantirana mjesta, što znači svođenje broja ovih poslanika na ukupno 20, samim tim je bošnjačkoj zajednici ostalo tri mjesta, a turskoj dva, dok ostala četiri dijele zajednice RAE, a jedno mjesto pripada goranskoj zajednici, od ukupno 10 mimo srpske zajednice.
Dakle, Bošnjaci Kosova u nevećinskom bloku zajednica, mimo srpske, imaju najveći broj poslanika.
Također, ova nacionalna zajednica na minulim izborima ima najveći broj glasača, odnosno osvojenog broja glasova od strane svih njenih političkih subjekata – učesnika na izborima. U toj podjeli, najveći broj glasova (blizu sedam hiljada) je osvojila Koalicija “Vakat” koja je svekosovska i svebošnjačka koalicija jer su u njoj zastupljena četiri politička subjeka iz svih regija u kojima živi ova nacionalna zajednica na Kosovu. Samim tim, Koalicija “Vakat” sa dva poslanika u Parlamentu Kosova, i jednim poslaničkim mjestom subjeka NDS, mogu zajedno biti faktor u nekim važnim momentima za odlučivanje, s tim da su malo više međusobno složniji nego što jesu, odnosno da se ne ponavlja već viđeni scenario koji je, nažalost, bio prisutan nekoliko godina unazad. No, ta nesloga je zapravo stara bošnjačka politička boljka, i ona, na kraju krajeva, nije ekskluzivno samo bošnjačka, mada ima mnogo svojih specifičnosti. Rezultati te nesloge su uglavnom jasno vidljivi, a jedan od njenih bitnih segmenata jeste i gubitak političkih pozicija na centralnom i lokalnim nivoima za ove predstavnike, odnosno za Bošnjake, a sledstveno gubicima važnih pozicija vlasti, jesu i evidentni gubici u bržem ostvarivanju nacionalnih i građanskih prava bošnjačke zajednice na Kosovu. Po svoj prilici i za neke čelne ljude na Kosovu ta politikantska nesloga pojedinaca iz bošnjačke politike je već prešla granicu “dozvoljene”.
Samim tim, uzimajući u obzir aktuelni momenat formiranja Vlade Kosova, nameće se pitanje koje se samo po sebi postavlja: hoće li “poslovično” neslaganje bočnjačkih političkih predstavnika samo olakšati stvari oko neispunjavanja obećanja, koje je u opticaju već pet mjeseci poslije izbora od više vodećih ljudi i PDK i Bloka (odnosno LDK), da i Bošnjaci u ovom sazivu Vlade dobiju ministarsku poziciju?
Naime, pošto se u medijima spekuliše da su se dvije čelne stranke dogovorile o podjeli ministarskih mjesta i da manjinama pripadaju tri, te pošto dva svakako idu srpskoj zajednici, a za treće imamo nagovještaj već par mjeseci od g. Mahira Yagcilara da on nema namjere da odustane od traženja ministarske pozicije za svoju zajednicu, odnosno za sebe, hoće li to opet značiti – da Bošnjaci mogu računati samo na par zamjeničkih pozicija u Vladi?
Moguć je svakako i ovaj scenario, a moguće je i da će aktuelni čelnici PDK i LDK održati svoja obećanja data bošnjačkim poslanicima, prije svega onima iz koalicije Vakat. Sve je moguće. Međutim, oni koji malo bolje poznaju situaciju i odnos snaga, mogu sa izvjesnom skepsom očekivati razvoj događaja, tim prije što su neki bošnjački predstavnici a sa njima i jedan dio javnosti ove nacionalne zajednice, navikli da se mire sa gubitničkom sudbinom, odnosno da ono što bošnjački politički subjekti redovno dobiju na izborima od svog naroda i glasača, neki predstavnici još redovnije izgube za pregovaračkim stolom sa onima koji formiraju institucije Kosova poslije izbora.
Glavni razlog za ovakve nepovoljne ishode se nalaze u spomenutom neslaganju bošnjačkih predstavnika, uz još jednu specifičnost koja je aktuelna posljednjih godina, a ona je da u gubljenju zarađenog na izborima dodatni doprinos daju pojedini ljudi iz političkih opcija koji na tim izborima nisu ni uzeli učešće, odnosno nemaju nikakav veći uticaj na postignute rezultate.
Hoće li se historija bošnjačkih političkih gubitaka i ovom najnovijom prilikom ponoviti, ili će aktuelni bošnjački poslanici napraviti iskorak naprijed, ostaje da se vidi narednih dana.
