Disfunkcionalno društvo faktor pojave devijantnog ponašanja mladih U bošnjačkoj zajednici prisutan trend "višestrukih povratnika"

Problem mladih u Prizrenu poprima sve veću pozornost šire javnosti, a posljedica je opšte anemičnosti našeg društva. Brz i nagao nastanak postojećih društvenih vrijednosti, još brže masovno osiromašenje najvećeg dijela stanovništva, slabo funkcionisanje i neefikasnost skoro svih društvenih vrijednosti, ratno okruženje i brutalni kriminal u mnogim sferama društvenog života, učinili su da dođe do drastičnih i negativnih promjena u cjelokupnoj društvenoj strukturi. Gore navedeni faktori, kao i „razbijena porodica“ i siromaštvo se ističu kao najznačajniji faktori za prognozu i pojavu prestupničkog ponašanja mladih. Važan ekonomski faktor koji može postati generator prestupničkog ponašanja je nezaposlenost. Imovinski delikti i maloljetnička delikvencija su srazmjerni pojavi nezaposlenosti. Posljedice nezaposlenosti mogu biti različiti oblici socijalnih devijacija, kao što su: kockanje, alkoholizam, skitnja, prosjačenje. 

U današnje vrijeme vrlo je raširena pojava odlaska u kladionice, kockarnice, uplaćivanje listića lutrije i drugih igara na sreću. Mladi se zanose željom za laganom i velikom dobiti kojom bi riješili osnovna pitanja i problem koji ih zadesi, poput nezaposlenosti, nestabilne porodice i sl. Iako smo svjesni činjenice da je ova vrsta prestupničkog ponašanja mladih svakim danom u porastu poput zaraze, iz dana u dan raste broj dvorana sa kojekakvim igraćim aparatima koji mame privlačnim ponudama. Mladi ljudi se zavaravaju činjenicom što se radi o zakonitoj aktivnosti, jer onaj ko je otvorio kladionicu ili kockarnicu funkcionira u sistemu zakona, uredno otplaćuje ili uplaćuje poreze, te zbog toga mladi ne vide prepreku da posjećuju takva mjesta i troše svoj novac. Ovakvo ponašanje mladih može se smatrati kao kamen poticaja za kasnije počinjenje nekih od krivičnih djela koja su inkriminisana pravnim normama, kao npr. imovinski kriminalitet (krađa zbog ovisnosti o kocki). 

Analizirajući krivična djela registrovana u Regionalnoj policijskog upravi grada Prizrena, koja su počinjenja od strane maloljetnika i mlađih punoljetnih lica u periodu od 2008. do 2013. godine, evidentirano je da od svih prijavljenih krivičnih djela 60% su krivična djela protiv imovine (teška krađa, krađa, razbojništvo, oštećenje nepokretne imovine i dr.), slijede krivična djela protiv života i tijela sa 21% (laka tjelesna povreda, teška tjelesna povreda, učestvovanje u tuči, ubistvo, teško ubistvo) što je vrlo zabrinjavajuće. Također, u posljednje dvije godine je prisutan trend počinjena krivičnih djela „neovlaštena kupovina, posjedovanje, distribucija i prodaja opasnih droga“, kao i „neovlašteno vlasništvo, kontrola, posjedovanje ili upotreba oružja“. 

I bošnjačka zajednica u Prizrenu nije izuzeta ovog, sve složenijeg, društvenog problema. Iako u zvaničnim statistikama, nema veliki broj prijavljenih krivičnih djela gdje su počinitelji mladi iz bošnjačke zajednice, ipak je prisutan jedan trend „višestrukih povratnika“ tj. mladih recidivista, što je vrlo razočaravajuće. Stiče se utisak da, porodica ovih povratnika i bošnjačka zajednica generalno, ne posvećuju dovoljno pažnju o problemima mladih, a pogotovo o njihovoj resocijalizaciji i reintegraciji u društvo. 

Kako je broj krivičnih djela mladih u Prizrenu u 2012. godini zabilježio porast od 87,2% u odnosu na baznu 2008. godinu (najveći porast kriminaliteta mladih zabilježen je u 2011. godini), mi smo komparacijom ovih statističkih pokazatelja i stvarnih problema, tj. analiziranjem stava javnog mnjenja (učenika, studenata, nastavnika, novinara, roditelja) o problemu prestupništva mladih u Prizrenu i tamnoj brojci kriminaliteta mladih, utvrditi zabrinutost javnosti za rasprostranjenost prestupništva mladih.

Učenici osnovnih i srednjih škola koji pokazuju asocijano i devijantno ponašanje su najviše navodili da se na njih uvijek upire prstom i kad nisu krivi, da su ih nastavnici tretirali lošije nego ostale u razredu. Također, kad su saznali da su počinili prekršaj ili krivično djelo, da su se nastavnici ponašali prema njima kao da su zločinci. Da uvijek kad se nešto loše dogodi u školi, na njih se gleda kao da su inicijatori problema, da nastavnici uvijek pričaju u zbornici loše samo o njima, da ih se prijatelji boje i sl. Kao što vidimo, statistički, najveću neformalnu stigmatizaciju mladi doživljavaju od strane nastavnika, što nije ništa iznenađujuće. Nastavnici, kako razredni stariješine tako i ostali, nekad preuzimaju i ulogu psihologa, pedagoga, jer ovih drugih je sve manje u školama, i u onim školama gdje su prisutni, ne izvršavaju svoje obaveze kako treba, pa učenici ostaju sami u riješavanju svojih, prvenstveno, psiholoških problema, ili ulaze u sukob sa nastavnicima. Stoga bi trebalo razmotriti ideju o nekim oblicima preventivnog djelovanja u školama (dodatne edukacije nastavnika, seminari i aktivnosti za učenike, ulogu socijalnog radnika i saradnja škole sa Centrom za socijalni rad i Probacionom službom Kosova…). 

Također, učenici smatraju da je društvo generalno, glavni krivac za nasilno ponašanje pojedinaca. Pitanje je da li ovaj stav predstavlja izbjegavanje sopstvene odgovornosti mladih ljudi i prebacivanje krivice na drugoga. Interesantna tvrdnja, nama puno značajna sa preventivnog stajališta, je povjerenje u policiju. Ispitanici tj. učenici osnovnih i srednjih škola su stava da policija ne dolazi tako često u školu radi opšte sigurnosti učenika. Ovaj stav učenika treba se uzeti kao preporuka policijskoj upravi Prizrena da što više obilaze škole u vidu preventivnog djelovanja, seminara, tj. da u očima mladih stvore sliku sigurnosti. Nadalje, učenici kao i studenti Univerziteta u Prizrenu su stava da se u medijima ne prezentuje problem mladih na jasan način. Ovi podaci su preporuka onima koji se bave prezentacijom problema omladine, novinarima prvenstveno, da je povjerenje javnosti, učenika, studenata i drugih u medije razočaravajuće, da omladina ne pridaje previše pažnju medijskim izvještajima, i da se potrude da što objektivnije, reprezentativnije i što obimnije posvete pažnju problemu mladih, kao i da u svojim izvještajima budu nepristrasni. 

Studenti, nastavnici, roditelji su mišljenja da se porodica, škola i vjerske institucije najbolje mogu nositi na problemom mladih u Prizrenu. Razočaravajuće je to da su mediji, policija i pravosudni organi na dnu ljestvice po povjerenju ispitanika. 

Prema mišljenju ispitanika najsvrsishodnije mjere i sankcije koje bi se trebale preduzeti prema mladim prestupnicima su alternativne mjere. Ove mjere su i zvaničnim statistikama najzastupljenije. Dakle, i javnost je mišljenja da se treba poštovati ličnost mladih prestupničkog ponašanja, pogotovo njihovo psiho-fizičko stanje, da se što manje formalno-pravno procesuiraju, i da se primijenjuju najadekvatnije metode za resocijalizaciju i reintegraciju mladih u društvo, tj. možemo zasigurno reći da restorativna pravda uzima zamaha, što je vrlo pozitivna konstatacija.

Veoma je bitno da Vlada Kosova preduzme određene korake ka očuvanju integriteta porodice, odnosno formiranju i očuvanju zdrave i stabilne porodice, ali i da ustanovi stavove koji bi bili od koristi za vaspitanje i obrazovanje mladih, pritom pružajući djeci i mladima brigu i zaštitu.

Problem koje ispitanici navode o odgojno-obrazovnom radu, tj. prvenstveno problem sa nastavnicima, trebalo bi da predstavlja “moralni alarm” svima onima koji su aktivni učesnici u životu djece i mladih (nastavnici, pedagozi, kreatori obrazovne politike, psiholozi, ljekari, roditelji, političari).

Društvo, škola, predškolske ustanove i roditelji moraju voditi stalnu brigu, moraju djelovati vaspitno i od najranijeg djetinjstva sprovoditi prevenciju, a ne samo kada i ako uoče smetnje i poremećaje u psiho-socijalnom razvoju djeteta. Praksa nam govori da rano otkrivanje, dijagnosticiranje poremećaja i pravovremena primjena vaspitnih i korektivnih mjera, daje zadovoljavajuće rezultate.

Okupiranost mladih dobro osmišljenim, zanimljivim, zdravim i konstruktivnim aktivnostima, najbolja je prevencija prestupništva, delinkvencije, asocijalnog i devijantnog ponašanja.