Četiri godine nakon proglašenja nezavisnosti građani Kosova nemaju previše razloga da budu zadovoljni dostignućima njihove Republike.
Riječ nestbeschmutzer na njemačkom označava osobu, uobičajeno javnu ličnost, koja kritizira vlastitu zemlju. Prevedeno doslovce nestbeschmutzer znači: čovjek koji onečišćuje/prlja gnijezdo. Takvi su bili mnogi slavni pisci i publicisti na njemačkom govornom prostoru. Tako, primjerice, švicarski autor Max Frisch netom prije smrti zalagao se za raspuštanje švicarske vojske, njemački pisac Günter Grass bio je protivnik brzog ujedinjenja Njemačke, a Austrijanac Thomas Bernhard udario je na sve što je bilo sveto ili je smatrano svetim u Austriji.
Danas ti pisci kao i mnogi drugi kritični autori uživaju duboko poštovanje u svojim zemljama, zato što je njihova kritika – premda radikalna – izrečena u dobroj namjeri prema vlastitoj domovini.
Na Balkanu je malo takvih pisaca. Brojni balkanski autori više vole biti u službi nacionalnih ideja, u službi države s više teritorija a manje kulture, u službi ideologije o čistokrvnoj naciji, čistokrvnoj etniji. U tom pogledu, ni Kosovo ne predstavlja nikakvu iznimku u odnosu na susjedne zemlje. Pisci, naučnici, akademici, filozofi ili šute ili sebe vide u ulozi glasnogovornika državnih politika. To se naročito vidi na godišnjicama. Zbor onih koji aplaudiraju je velik. U vremenu godišnjica uobičajeno prevladavaju poruke o hvalisanju političara. Prevladava busanje u prsa. Lažni ponos.
No, da bi se išlo naprijed, ne samo Kosovu, nego je svim balkanskim zemljama potrebno što više takvih nestbeschmutzera, koji se ne plaše i ne libe kritizirati vlast i opoziciju kada to zaslužuju, odnosno takvih koji također znaju dati i korisne savjete.
Činjenice iz svakodnevnosti
Na četvrtoj godišnjici samostalnosti Kosovari imaju premalo razloga da budu ponosni, iako im takvo što mogu sugerirati njihovi vlastodršci. Evo nekoliko razloga i činjenica iz kosovske sumorne svakodnevice:
1.Kosovari spadaju među najizoliranije nacije na svijetu.
2. Državljani Afganistana mogu putovati u 22 zemlje bez viza, a Kosovari u samo pet država.
3. Nezaposlenost se na Kosovu kreće oko 45 posto, postotak je to koji je veći nego u pojedinim afričkim zemljama.
4. Prema nekim studijama međunarodnih organizacija, više od pola miliona Kosovara, uglavnom mladih, napustilo bi Kosovo – kad ne bi postojao schengenski visoki zid.
5. Kosovo još treba čekati liberalizaciju viznog režima. Taj proces može potrajati godinama.
6. Kosovo je jedina zemlja u regiji koja takoreći uvozi sve vrste prehrambenih proizvoda.
7. Kosovo je jedina zemlja u regiji gdje svako inostranstvo preduzeće prije nego investira mora kupiti generator za struju, zato što nema garanciju da će imati redovitu opskrbu električnom energijom.
8. Kosovo je jedina zemlja na svijetu koja je, da bi popravila svoj ugled, platila skoro šest miliona eura jednoj međunarodnoj marketinškoj firmi (kompanija Saatchi & Saatchi koja je izradila reklamni spot pod nazivom “Kosovo – mladi Evropljani”– prim. prev.), a ta je firma oblijepila Kosovo s posterima o “mladim Evropljanima”. To je bila posve nepotrebna kampanja, jer nisu potrebni nikakvi marketinški stručnjaci kako bi uvjerili narod Kosova u činjenicu da je većina njegovih stanovnika mlađe dobi. Pa to znaju čak i djeca.
9. Kosovo je jedna od rijetkih zemalja na svijetu gdje se američki ambasador otvoreno žalio na to da pripadnici organiziranog kriminala i korumpirani političari mogu zadržati nezakonito stečenu korist, bez imalo straha da će biti progonjeni od pravosuđa – te takva izjava čak nije bila niti zabilježena u javnosti.
U ostalim bi zemljama nakon takve izjave bio sazvan parlament na posebnom zasjedanju. Problem se sastoji u tome što se isti ambasador pretvara u zaštitnog kišobrana zloupotreba – a sve to u ime očuvanja stabilnosti.
10. Kosovo spada među rijetke zemlje u Evropi u kojoj suci interveniraju u korist dilera droge kako bi ih oslobodili iz zatvora ili im kazne smanjili.
11. Kosovo je jedna od rijetkih zemalja u Evropi u kojoj je javna televizija leglo neprofesionalnog novinarstva, propagande, nepotizma i finansijskih zloupotreba. Štoviše, prekršitelji čak stoje na svojim položajima zato što su se dokazali kao poslušnici – kako prema vladi, tako i prema opoziciji.
12. Možda se samo na Kosovu može dogoditi da iz prostorije u policijskoj komandi u kojoj je bio čuvan dokazni materijal bude ukradeno skoro 50 kg droge te da za to niko ne odgovara! Užas postaje tim veći stoga što svi govore samo o ukradenoj drogi, a niko ne spominje i krađu dokaza – dokazi su ti koji bi možda mogli uvelikou poslužiti u otkrivanju nekoliko teških kaznenih djela u poslijeratnom Kosovu.
13. Kosovo je loš primjer u kojem se predstavnici partijskih i ilegalnih obavještajnih službi favoriziraju i postaju direktora policije. Sudbina građana sada je u njihovim rukama, dakle u rukama onih koji bi zapravo možda sami trebali biti predmetom istrage.
14. Kosovo je zemlja u kojoj se političari bave uređivanjem novina.
15. Samo se na Kosovu tolerira jedna međunarodna misija poput EULEX-a koji s brda mirno promatra kriminal ne poduzimajući ništa protiv toga ili koji inscenira spektakularna hapšenja koja ne rezultiraju i sudskim procesima.
16. Stoga na Kosovu nemali broj zapadnih diplomata strahuje da zbog neefikasnosti EULEX-a, EU riskira da izgubi svaki kredibilitet.
17. Možda se samo na Kosovu događa da se javnom imovinom upravlja bez odgovornosti, te da se ona otuđuje i pljačka bez ikakvih posljedica za pljačkaše.
18. Možda se samo na Kosovu događa da se značajnim javnim položajima, uključujući i ministarskim položajima, nagrađuju ljudi koji ne znaju razliku između “statusa” i “statuta”.
19. Samo je Kosovu (i BiH) mogla biti nametnuta zastava bez ikakvih identitetskih obilježja.
20. Nabrajanje na ovoj listi može se nastaviti do beskraja.
Ko je kriv?
Da li je za sve nabrojano kriva Srbija? Nikako za sve to. Ukoliko bi Kosovo imalo jednu odgovorniju, efikasniju i demokratičniju vlast, ukoliko bi EU bila jedinstvenija – tada bi Srbija prihvatila realnost koju je sama prouzročila politikom Slobodana Miloševića. Na četvrtu godišnjicu nezavisnosti Kosovari mogu biti ponosni na svoju borbu da steknu slobodu.
Nezavisnost je stabilizirala regiju. Nije izbio nikakav rat. Nije se dogodio kakav masovni egzodus Srba kako se uporno ponavljalo iz Beograda. Međuetničko nasilje praktički je nestalo. Jedan veliki dio Srba, izuzevši četiri općine na sjeveru, nekako se naviknuo na nezavisnost. Ipak, Kosovari nemaju previše razloga da budu zadovoljni s četverogodišnjom Republikom. Dapače, ima mnogo razloga zbog kojih bih se svaki Kosovar mogao osjećati postiđenim kada pogleda na svoju Republiku.
Štoviše, postoji realna opasnost da će se negativni trend nastaviti u svim oblicima: s vladinim improvizacijama; s imitiranjem države umjesto njezinog realnog funkcioniranja; s neprofesionalnošću; s nedostatkom vizije; s cvjetanjem nepotizma; sa svakovrsnim zloupotrebama i malverzacijama; s finansijskim skandalima; s diplomatskim neuspjesima; s malverzacijama na tenderima; s praznim obećanjima; s vladanjem iz balkanskih kafana; s poniznom poslušnošću prema međunarodnim predstavnicima u nedostatku državne politike; s skandaloznim defileima vladinim automobilima; s borbom protiv nezavisnih medija; s povlašćivanjem (pro)vladinih medija; s naručenim komentarima; s manipulacijama javnog mnijenja; s poticanjem nepovjerenja među kosovskim regijama; s nečitanjem izvještaja Evropske unije; s nečitanjem poruka zapadnih diplomata, a naročito onih koji kritiziraju iz dobrih namjera; s mutnom privatizacijom; s oglušivanjem prema zahtjevima građana oko njihovih životnih potreba; sa zbrkom prioriteta; s lažima; s lijenošću; s nedopustivom prodajom nacionalnih dobara; s urbanističkim haosom; s arhitektonskim haosom; s onečišćavanjem okoliša; s uništavanjem šuma; s onečišćavanjem voda; s nedostatkom stroge kontrole u prometu i nastavkom smrtonosnih sudara na prometnicama; s neodgovornim dužnosnicima; s iznuđivanjem novca iz državnog proračuna.
Zaustavljanje trenda
Takve se pojave zasigurno mogu naći u većini balkanskih zemalja, ali ukoliko bismo napravili kakav tabelarni poredak Kosovo bi posve sigurno zauzelo najlošiju poziciju u tom poretku. Kosovo ostaje jedna Republika na staklenim nogama.
Takav se negativni trend može zaustaviti jedino kakvim političkim buđenjem i osvješćivanjem građana te samo stvaranjem novih političkih alternativa. Za takvo što Kosovu je neophodna i iskrena međunarodna podrška. Kosovska nezavisnost je realnost, njezino poništenje neće dopustiti apsolutna većina građana Kosova niti najmoćnije zapadne zemlje.
Srbija nastavlja plivati protiv tog vala i nastoji vratiti točak historije unatrag – što je zapravo samo gubitak vremena. Sada je potrebna racionalnost, a ne kakav salonski revolt protiv nezavisnosti Kosova. U tom će slučaju i Kosovu biti lakše da pronađe svoj put prema evropskim integracijama. (Preveo: Xh. Shehu)
Enver Robelli
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.
Enver Robelli je regionalni ekspert koji već godinama analizira procese kroz koje prolazi Balkan, a posebno države nastale iz raspada nekadašnje SFRJ. Dopisnik je nemačkog "Süddeutsche Zeitung" i švajcarskog "Tages Anzeiger" sa Balkana. Redovni je komentator najpoznatijeg kosovskog dnevnika "Koha Ditore."
Izvor: Al Jazeera
