Sandžak – 6. maja 2011. godine navršilo se 202 godine jednog od najgnusnijih zločina u historiji ljudskog roda. Bošnjaci Sjenice su se predali na riječ, uzdajući se u vojničku čast i dostojanstvo, regularnoj srpskoj vojsci, i preživjeli ono što ljudska pamet ne mere pojmiti.
Zapovjednik srpske vojske Karađorđe, zajedno sa svojim dželatima, masakrirao je dvije trećine ukupnog stanovništva Sjenice. 26. maja 2011. godine uhapšen je bošnjački krvnik, haški optuženik i zatočenik bolesne savjesti general Ratko Mladić, direktno odgovoran za ubistvo preko osam hiljada Bošnjaka u zaštićenoj zoni UN u Srebrenici jula 1995. godine.
Bošnjaci Srebrenice su, također, povjerovali da će ih srpska vojska poštedjeti ukoliko se predaju. Završili su poput Sjeničaka 1809. godine. Srpska inteligencija tog doba, gnušala se i ogradila od genocida u Sjenici, te ostavila trajne podatke o gnusobi Karađorđevih krvoloka, svjedočeći da su, iako je bilo pripremljeno preko 2500 kolčeva, mnoge bošnjačke glave ostale ne nabijene jer nije bilo dovoljno istih. Posmrtni ostaci ubijenih u Srebrenici se još uvijek traže, mnogi su premještani iz primarnih u sekundarne grobnice, ima slučajeve da su kosti pojedinih stradalnika pronađene na petnaest različitih lokacija. Između ova dva strašna genocida dogodilo se još niz drugih, od kojih posebno treba naglasiti Limsku dolinu i istočnu Bosnu za vrijeme Drugog svjetskog rata, te njihovog neposrednog izvršioca generala kraljevske garde Dražu Mihajlovića.
Postoje neosporne činjenice da su sva trojica počinili genocide i zločine protiv čovječnosti. Postoje egzaktni podaci i neosporne činjenice da su Bošnjaci bili žrtve etničkog istrjebljenja kakvo povijest pamti samo još prema Jevrejima u Drugom svjetskom ratu. Sva tri puta su izvršioci genocida bivali pripadnici regularnih srpskih vojski pod direktnom komandom vrhovnih vlasti. Karađorđe je bio glavno komandujući i vožd srpskog naroda, Mihajlović je bio pod direktnom komandom kralja Petra I Karađorđevića, Mladić pod komandom Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića. Stoga, začuđuje reakcija ostrašćenih pojedinaca iz takozvane srpske inteligencije s početka maja kada su Institut za genocid i BKZ po prvi put u historiji zvanično obilježili stradalaštvo Bošnjaka 1809. i pozvali vlasti da se glavnoj ulici u Sjenici promijeni ime iz Karađorđe u ulicu Žrtava zločina u Sjenci 1809. godine. Zar ima razlike između onoga što je učinio Karađorđe u Sjenici, onoga što je učinio Draža Mihajlović u Limskoj dolini i onoga što je učinio Ratko Mladić u Srebrenci?
U osjećanjima srpskom društva, Karađorđe važi za nacionalnog oslobodioca i heroja, i tu se svijest srpskog naroda teško može mijenjati, jer su već dva vijeka stvarane iluzije o njegovoj ličnosti. Stratezi velikosrpskog nacionalizma sve čine da rehabilitiraju Dražu Mihajlovića i iz pozicije dokazanog ratnog zločinca svijesti srpskog naroda predstave ga kao heroja i nacionalnu ikonu. Udžbenici historije se mijenjaju, Mihajlović koji je direktni krivac za etničko čišćenje i zločine protiv čovječnosti, postaje nacionalni heroj kakav je Karađorđe odavno. Zato ne začuđuju ni reakcije na vijest o hapšenju monstruma Mladića i težnja da se isti proglasi za velikomučenika srpskoga naroda. U dogledno vrijeme, kada pritisci međunarodne zajednice popuste, vrlo vjerovatno će se i on naći u udžbenicima historije, rame uz rame s „nacionalnim herojima“ Karađorđem i Mihailovićem. I onda će se velikosrpski nacionalisti buniti zašto u Srebrenici nema spomenika i ulice Ratka Mladića. Zbog svega kazanog, spada u vodu izjava predsjednika Srbije Borisa Tadića da je Mladićevim hapšenjem saprana ljaga sa Srbije. Ne Predsjedniče, da bi se oprala, Srbija treba mnogo više uraditi, prije svega biti iskrena prema samoj sebi i žrtvama, treba jednom za svagda dokinuti praksu farsističkih poteza kurtoaznog izvinjavanja i poduzeti konkretne korake ka konačnom pomirenju vlastite svijesti, što će neminovno dovesti do harmonije i suživota sa svim narodima regiona. Do tada, crne mrlje Srebrenice, crne mrlje Limske doline, crne mrlje Šahovića, crne mrlje Sjenice – stajat će između nje i mirnog sna.
Sandzakpress.net
Autor: Jahja Fehratović
