Iz strategije Evropske komisije se jasno iščitava precizna upućenost Brisela u političke, ekonomske i socijalne prilike u regiji.
Kada je stigao na poziciju predsjednika Evropske komisije, Jean-Claude Juncker je kazao da za vrijeme njegovog mandata proširenja neće biti. Sada, kada Komisija u ovom sastavu ulazi u posljednju godinu rada, Juncker objavljuje dokument nazvan "Vjerodostojna strategija proširenja za zapadni Balkan".
Dokument se odnosi na Crnu Goru, Srbiju, Makedoniju, Albaniju, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. Zbog protivljenja određenih zemalja članica da Kosovo bude obuhvaćeno strategijom proširenja i da mu se uopće daju atributi države, Komisija u dokumentu ove zemlje naziva "partnerima".
Niz je regionalnih, ali i globalnih prilika utjecalo na to da službeni Brisel ovim partnerima pruži historijsku šansu. Strah od sve prisutnijeg utjecaja Rusije na području zapadnog Balkana nigdje se eksplicitno ne spominje, ali se iznosi zaključak da je proširenje ka ovoj regiji geostrateški interes same Unije i da će sa zemljama Balkana unutar bloka biti lakše kontrolirati mir i stabilnost. Osim toga, Brexit je promijenio prilike i unutar same Evropske unije, koja, optimističnom najavom o novom proširenju, želi vratiti povjerenje u taj historijski proces koji je ujedinio Evropu.
Iz strategije se jasno iščitava precizna upućenost Brisela u političke, ekonomske i socijalne prilike u regiji.
Kriminal, korupcija, sloboda govora...
Organizirani kriminal i korupcija prisutni su na svim nivoima vlasti, politika kontrolira medije i guši slobodu govora, osnovna ljudska prava postoje samo na papiru. Ekonomski progres je pod spregom sive ekonomije, politike i manjka konkurencije. Borba protiv korupcije u državnim preduzećima izostaje kao i transparentnost u procesima privatizacije. Zemlje su opterećene lošim unutarpolitičkim prilikama, a ni odnosom sa susjedima se ne mogu pohvaliti. Sve se to iščitava iz drafta strategije o proširenju.
Osim što secira političko-ekonomsko-socijalnu problematiku, Evropska komisija u ovom dokumentu podvlači da te probleme ne želi u svojoj kući. Zemljama kandidatima i onima koje to žele biti poručuje: te nam probleme ne donosite u porodicu, riješite ih prije nego postanete članice.
Problema je mnogo, a prema predviđenom vremenskom okviru, najveće žabe morat će se progutati u 2019. godini.
Tako se od Srbije očekuje da do kraja 2019. godine potpiše sporazum o "sveobuvatnoj normalizaciji odnosa s Kosovom". Taj sporazum objema stranama treba omogućiti dalji napredak ka Evropskoj uniji, ali u odvojenim procesima i različitim vremenskim okvirima. Pitanje je kako će Srbija taj dokument predstaviti svojoj javnosti, ali bez njega nema ni njenog evropskog puta.
Brisel nije zadovoljan potezima koje Crna Gora i Srbija poduzimaju na polju borbe protiv korupcije i kriminala te se od ovih zemalja očekuju konkretni pomaci na polju takozvanih blokirajućih poglavlja 23 i 24, koja se odnose na pravosuđe, osnovna prava, pravdu, slobodu i sigurnost.
Prednost, a na favoriziranje
Makedonija i Albanija, koje su odavno zemlje kandidati, još nisu počele pregovore. Niti će, dok ne provedu potrebne reforme, a Makedonija riješi i problem imena.
Bosna i Hercegovina mora dostaviti odgovore na Upitnik Evropske komisije. Po potrebi ih dopuniti i korigirati, kako bi se njena aplikacija za status kanididata uzela u razmatranje.
Unutar najoptimističnijeg vremenskog okvira, Komisija predviđa da bi se svi spomenuti procesi mogli okončati do kraja 2019. godine.
Postavlja se pitanje da li Komisija favorizira Crnu Goru i Srbiju? Najbliže poštenom odgovoru bi bilo da ih se ne favorizira, nego se naglašava njihova prednost u procesu pridruživanja. Činjenica je da su to jedine dvije zemlje ove regije koje su počele pregovore. Crna Gora je lider u tom smislu, s otvorenih 30 od ukupno 35 poglavlja. Srbija ih je otvorila 12.
Makedonija i Albanija imaju status, ali ne i datum. Bosna i Hercegovina status ne može dobiti sve dok ne završi posao s Upitnikom, a treba imati na umu da prvu verziju popunjava duže od godinu dana. Status nema ni Kosovo, niti ga može imati u trenutnoj situaciji, jer pet država članica EU-a ne priznaju Kosovo.
Srbija i Crna Gora 2025. godine u EU?
Dakle, strategija ne favorizira Crnu Goru i Srbiju, nego im poziciju lidera u procesu priključenja daje na osnovu činjeničnog stanja. S druge strane, te dvije zemlje se čak upozoravaju da, kao trenutni lideri tog procesa, imaju odgovornost biti dobri primjeri drugima. Na oku se drži odnos kandidata spram osjetljivih situacija tokom izricanja presuda ratnim zločincima, od njih se traži da se ograde od zapaljive i nacionalističke retorike i da je osude.
Budu li na visini zadatka, Crna Gora i Srbija bi 2025. godine, prema vremenskom okviru strategije, mogle postati nove članice Evropske unije. Hoće li, ovisi isključivo o njima, kao što o svakoj individualnoj zemlji kandidatu ovisi dinamika napretka na evropskom putu.
Trenutno raspoloženje službenog Brisela, zapadni Balkan ima zahvaliti globalnim prilikama, a ne zaslugama vladajućih političkih elita. Ironija je da od političara, u prvom redu, ovisi hoće li ova historijska prilika biti iskorištena.
