Na današnji dan, 23. avgusta 1990. godine, "ugasila" se Njemačka Demokratska Republika, koja je odlukom parlamenta pristupila Saveznoj Republici Njemačkoj - većina je bila "za", ali bilo je i onih koji su glasali "protiv".
Zastupnici Folkskamera, parlamenta Njemačke Demokratske Republike bili su krajnje podijeljeni kada su prije tačno 20 godina odlučivali o datumu pristupanja SR Njemačkoj.
Jedan stari vic iz doba "hladnog rata" glasio je ovako: "Kada Njemačka Demokratska Republika sa 65 godina ode u penziju - tada može na Zapad".
U noći kada je donesena odluka kod nekih poslanika bilo je i suza u očima, opisuje Klaus Taubert, bivši dopisnik istočnonjemačke agencije ADN. Legendarno 30. zasjedanje istočnonjemačkog parlamenta ili Folkskamera, na kome je zapečaćena sudbina Njemačke Demokratske Republike, dogodila se samo dva sata poslije sjednice na kojoj su poslanici razgovarali o budućem uređenju istočnonjemačkih izbornih jedinica.
Uveče, 22. avgusta, premijer Lotar Demezjer zakazao je vanrednu sednicu, na šta je kao premijer imao pravo. Sjednica je počela u 21.00. Budućnost Njemačke još je bila otvorena.
Hrišćansko-demokratska unija (CDU), koja je tada vodila koalicionu vladu, nalazila se u teškoj krizi. Dva dana prije toga Socijaldemokratska partija (SPD) napustila je sa svojim ministrima i državnim sekretarima vladu. Među socijaldemokratama bilo je i onih kojima je njemačko ujedinjenje išlo prebrzo, a među njima je bila ministar za socijalna pitanja Regine Hildebrant, zatim ministar finansija Valter Romberg i ministar spoljnih poslova Markus Mekel.
Premijer Demezjer je znao: sada ili nikada. Dao je i svoju riječ kancelaru SR Njemačke Helmutu Kolu. Prilikom kratke posjete početkom avgusta obećao je Kolu da će utvrditi termin za pristupanje SR Njemačkoj za 14. oktobar. Zbog toga je Demezjer od poslanika tražio da se "završi igra o terminu pristupanja Njemačkoj i da se stvari razjasne".
Tako su 363 poslanika sjela u smeđe fotelje dvorane parlamenta da bi odlučili kada i kako uspješno i do kraja provesti ujedinjenje Njemačke. U novinarskim kabinama i na tribinama mjesta su bila puna izvještača, ali i diplomata iz cijeloga svijeta, na stolicama rezervisanim za članove vlade - upražnjena mesta SPD-ovih ministara, a na zidu je i dalje visio simbol države koju je trebalo ugasiti.
U istoj dvorani, prije samo godinu dana, održavane su sjednice na kojima predsjednik parlamenta prilikom glasanja nije ni podizao glavu sa papira i samo bi prozborio: "Vidim da nema glasova protiv, niti uzdržanih". I sada su na istom mjestu sjedili poslanici, među kojima je od prošlih, odnosno prvih slobodnih izbora u martu 1990. godine ostalo tek - tri odsto.
Tema rasprave bila su dva prijedloga. DSU, stranka osnovana u januaru 1990. godine koja je bila u savezu sa strankom CDU, predlagala je da se o pridruživanju SR Njemačkoj odluči tog istog dana, dakle 22. avgusta. Drugi prijedlog, koji su podnijeli poslanici CDU i stranke Demokratska akcija (DA) bio je da se o pridruženju koje je planirano za 14. oktobar odluči tek 3. oktobra.
Nakon toga uslijedili su prijedlozi da se odluka donese 15. septembra, pa 3, 6, 8. i 14. oktobra, a jedan prijedlog je čak bio za 2. decembar.
Rasprava se otegla satima. Za govornicom se pojavio bradati muškarac - Volfgang Tirze. U amandmanu je zatražio ujedinjenje 15. septembra, ali je i to odbijeno. Zeleni su se zalagali za 3. oktobar, a PDS, nasljednica Socijalističke stranke jedinstva (SED) prihvatila je predlog Demezjera - 9. oktobar. Bio je to zaista potpuni haos.
Novinari su svako malo zbunjivali svoje redakcije novim vijestima i datumima. Sati su prolazili, ali dogovora nije bilo. Mnogi poslanici namjeravali su da odgode odluku za poslije 7. oktobra, jer upravo tog datuma Njemačka Demokratska Republika slavila bi 41. rođendan.
Ministar spoljnih poslova u ostavci Mekel isticao je da s odlukom treba pričekati završetak sastanka Konferencije o evropskoj bezbjednosti i saradnji (KEBS, kasnije OEBS), koji je bio zakazan za 1. i 2. oktobar. Na toj konferenciji trebalo je da se potvrdi suverenitet ujedinjene Njemačke.
U jedan sat poslije ponoći predstavljen je prerađeni drugi prijedlog. O njegovom sadržaju dogovor su postigle stranke CDU/DA, DSU, FDP i SPD, a tekst je glasio: "Folkskamer proglašava pristupanje Njemačke Demokratske Republike prostoru na kojem važi Grundgezec (Ustav SR Njemačke) prema članu 23. Ustava sa stupanjem na snagu 3. oktobra 1990. godine".
Odjednom se riječ zatražio šef PDS-a Gregor Gizi, koji je izjavio da prije pristupanja Njemačkoj treba da se riješe još mnoga pitanja o ekonomskom i socijalnom razvoju.
"Samo ujedinjenje neće riješiti određene ekonomske i socijalne probleme", rekao je Gizi. Replicirao je Tirze: "Siguran sam da ujedinjene neće dovesti do čuda, ali će ponovo prestrojiti snage koje će raspravljati o tim temama". Tirze je dodao da "ne treba imati crne slutnje o tome da se Njemačka Demokratska Republika predaje u ruke lopova".
Taj prijedlog prihvatilo je 294 poslanika, a 69 je bilo protiv. Oko tri sata poslije ponoći Gregor Gizi je izjavio: "Parlament je upravo odlučio da se 3. oktobra gasi Njemačka Demokratska Republika“. Ta rečenica "ugušena" je u gromkom pljesku većine, dok je tek nekoliko poslanika sjedjelo u tišini.
