Bilo je to doba koje je iz današnje perspektive teško shvatiti. Ljude su tada oduševljavale jednostavne stvari, poput paklica žvakaćih guma, ili limenka nekog gaziranog soka.
Prodavnice su bile pune robe sa likom Vučka, maskote 14. Olimpijskih igara koje su otvorene 8. februara 1984. godine u Sarajevu pošto je klizačica Sanda Dubravčić u 15.44 upalila olimpijski plamen.
U političkim i sportskim okvirima, radilo se o najvećem događaju u bivšoj Jugoslaviji, tada je vjerovatno svaki stanovnik zemlje bio ponosan što će se najelitnije svjetsko takmičenje održati u blizini.
"Ovo ne samo da mogu biti jedna od najboljih Igara nego će i biti najbolje Igre. Poznajemo vaše ljude, vašu zemlju, i znamo da ste u stanju da učinite da to bude i tako”, reče tada predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Huan Antonio Samaran.
Bilo je mnogo sportskih heroja tih dana. Hokejaši SSSR-a iskoristili su svađu profesionalaca iz SAD i Kanade i osvojili zlato. Džejn Torvil i Kristofer Din su uz "Bolero" postali prvi par koji je u umjetničkog klizanju zaradio svih 12 "šestica". Kros kantrijem dominirala je Finkinja Marja-Liza Hemeleinen, u brzom klizanju Karin Enke iz tadašnje Istočne Njemačke.
Među onima koji su poslije Igara u Sarajevu postali planetarno popularni izdvaja se ime Katarine Vit, klizačice iz Njemačke.
Kada su domaći takmičari u pitanju, oči nacije bile su uprte u Bojana Križaja i Borisa Strela, ali Bjelašnica nije bila mjesto gde su briljirali. Zato je 15. februara Jure Franko Jugoslaviju bacio u delirijum. Srebrni s veleslaloma dobio je sutradan parolu "Volimo Jureka više od bureka." Slovenački skijaš je tada dobio veliku nagradu - video rekorder marke "Hitači".
Kao i uvijek, hokejaški turnir je bio najveća poslastica Zimskih olimpijskih igara. Kanađani i Amerikanci došli su sa profesionalcima i međusobno se svađali ko je prekoračio broj profesionalaca. To je iskoristio SSSR. Tretjak na golu, Fetisov - Makarov bekovi, uz najslavniji napad u historiji hokeja, čuveni KLM trojac Krutov - Larionov - Makarov, poigravao se sa svima.
A Jugoslavija je tada bila trećerazredna sila u hokeju. No, to nije smetalo da se na ulicama slavi svaki potez hokejaša. Recimo, poslije pobjede nad Italijom 5:1 ili gol Mustafe Bešića Nijemcima u prvoj minuti meča.
Osim sportskog, Olimpijada u Sarajevu odnela je pobjedu i na političkom planu. Olimpijada u Sarajevu je do tada bila najuspješnija. Imala je 12 zemalja više nego što je prije imala Olimpijada. To su bile prve Olimpijske igre na kojima nije bilo bojkota istočnog ili zapadnog bloka, gdje su došli sportisti i iz SAD-a i iz SSSR-a. ZOI u Sarajevu prve su koje su organizovane sa uspješnim finansijskim efektima, jer su pokrile sve troškove od izgradnje svih objekata do troškova neposredne organizacije. ZOI je doneo suficit od 12 miliona dolara.
Na Zimskim olimpijskim igrama 1984. godine učestvovalo je 49 nacionalnih reprezentacija, sa gotovo 1.300 sportista na 39 takmičenja. Za sve što je napravljeno potrošeno je oko 150 miliona dolara. Takmičenja je posmatralo 640.000 gledalaca, a 7.825 akreditovanih novinara, fotoreportera i drugog pomoćnog osoblja iz 41 zemlje izvještavalo je za 769 redakcija. Zabeleženo je prisustvo 67 radio i TV kompanija koje su emitovale 514 sati TV programa, koji je, procjenjuje se, odgledalo oko dvije i po milijarde gledalaca širom svijeta.
U političkim i sportskim okvirima, radilo se o najvećem događaju u bivšoj Jugoslaviji, tada je vjerovatno svaki stanovnik zemlje bio ponosan što će se najelitnije svjetsko takmičenje održati u blizini.
"Ovo ne samo da mogu biti jedna od najboljih Igara nego će i biti najbolje Igre. Poznajemo vaše ljude, vašu zemlju, i znamo da ste u stanju da učinite da to bude i tako”, reče tada predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Huan Antonio Samaran.
Bilo je mnogo sportskih heroja tih dana. Hokejaši SSSR-a iskoristili su svađu profesionalaca iz SAD i Kanade i osvojili zlato. Džejn Torvil i Kristofer Din su uz "Bolero" postali prvi par koji je u umjetničkog klizanju zaradio svih 12 "šestica". Kros kantrijem dominirala je Finkinja Marja-Liza Hemeleinen, u brzom klizanju Karin Enke iz tadašnje Istočne Njemačke.
Među onima koji su poslije Igara u Sarajevu postali planetarno popularni izdvaja se ime Katarine Vit, klizačice iz Njemačke.
Kada su domaći takmičari u pitanju, oči nacije bile su uprte u Bojana Križaja i Borisa Strela, ali Bjelašnica nije bila mjesto gde su briljirali. Zato je 15. februara Jure Franko Jugoslaviju bacio u delirijum. Srebrni s veleslaloma dobio je sutradan parolu "Volimo Jureka više od bureka." Slovenački skijaš je tada dobio veliku nagradu - video rekorder marke "Hitači".
Kao i uvijek, hokejaški turnir je bio najveća poslastica Zimskih olimpijskih igara. Kanađani i Amerikanci došli su sa profesionalcima i međusobno se svađali ko je prekoračio broj profesionalaca. To je iskoristio SSSR. Tretjak na golu, Fetisov - Makarov bekovi, uz najslavniji napad u historiji hokeja, čuveni KLM trojac Krutov - Larionov - Makarov, poigravao se sa svima.
A Jugoslavija je tada bila trećerazredna sila u hokeju. No, to nije smetalo da se na ulicama slavi svaki potez hokejaša. Recimo, poslije pobjede nad Italijom 5:1 ili gol Mustafe Bešića Nijemcima u prvoj minuti meča.
Osim sportskog, Olimpijada u Sarajevu odnela je pobjedu i na političkom planu. Olimpijada u Sarajevu je do tada bila najuspješnija. Imala je 12 zemalja više nego što je prije imala Olimpijada. To su bile prve Olimpijske igre na kojima nije bilo bojkota istočnog ili zapadnog bloka, gdje su došli sportisti i iz SAD-a i iz SSSR-a. ZOI u Sarajevu prve su koje su organizovane sa uspješnim finansijskim efektima, jer su pokrile sve troškove od izgradnje svih objekata do troškova neposredne organizacije. ZOI je doneo suficit od 12 miliona dolara.
Na Zimskim olimpijskim igrama 1984. godine učestvovalo je 49 nacionalnih reprezentacija, sa gotovo 1.300 sportista na 39 takmičenja. Za sve što je napravljeno potrošeno je oko 150 miliona dolara. Takmičenja je posmatralo 640.000 gledalaca, a 7.825 akreditovanih novinara, fotoreportera i drugog pomoćnog osoblja iz 41 zemlje izvještavalo je za 769 redakcija. Zabeleženo je prisustvo 67 radio i TV kompanija koje su emitovale 514 sati TV programa, koji je, procjenjuje se, odgledalo oko dvije i po milijarde gledalaca širom svijeta.
