Trudom i talentom do uspjeha Behadil Šabani - kapiten Borussie Mönchengladbacha i reprezentacije Njemačke U-17

Nijemci su u svijetu prepoznatljivi po svojim jakim pozitivnim osobinama, a njemačka zastava u crno-crvenoj-zlatnoj boji je simbol tih osobina. Šta označavaju boje njemačke zastave? Crna je znoj, muka, iz kojih nastavlja crvena, a ona je primjer rada, znoja, krvi, napora, truda da bi na kraju završila u zlatnoj ili općem blagostanju i napretku. Takvom zastavom je velika većina Nijemaca ne samo tjelesno već prije svega duhovno ogrnuta. Pa i oni koji s njima žive duže vrijeme prihvate takav način života jer ih je većina iz crnila i tame, teškim i napornim radom došla na zlatnu granu. I to je jedini put uspjeha i blagostanja. Rad, red, trud.

Primjer za to je Behadil Šabani. Benko je još kao dječak pokazivao upornost, trud i želju da uspije u onome što voli. A voli fudbal. Za njega je sve što mu zapne za nogu izgledalo kao lopta. Na ulici, u mektebu, u dvorištu škole odbačeni papirići, kutijice, konzerve, sve predmete bi koristio za pepanja, slobodnjake, penale.

Upornost, trud, rad, jaka volja su ga doveli na kapitensku poziciju Borussie Mönchengladbacha i reprezentacije Njemačke U-17.

Sigurno da nećemo dugo čekati kad će preuzeti i vođstvo u samom Elfu. Što često zaboravljamo u Benkovom uspjehu su utkane i ugrađene godine napornog rada, mjeseci i mjeseci teških i zamornih putovanja, uspona i padova, neprospavane noći, brige, borbe da se nametne kao neko ko nema jaku vezu i štelu iza sebe kao prvi među najboljima.

Ali je imao babu Nedžada čiju čeličnu žicu upornosti je naslijedio. Upornost bez odustajanja sve dok i na sudu nije dokazao da Bošnjak ima ista prava kao i drugi kojima su data. U Benkov uspjeh su utkane i dove i ljubav majke Arife, koja ga je i po kiši i snijegu, suncu i vjetru spremala i ispraćala na iscrpljujuće treninge, istovremeno radila, podizala Anidu, Ajlu i Senu.

I kada budemo gledali Benka kao prvog među najboljim u A timu njemačke reprezentacije dok budemo u Prizrenu i Sarajevu i svugdje gdje jesmo osjećali ponos što je naš Benko, dijete našeg mekteba, našeg džemata došao na zlatno polje zastave, njegovi najbliži će najbolje znati koliki i kako težak je bio put dok se tu stiglo.

Molimo Boga dragog da našem Benku sačuva vjeru, zdravlje, moral, volju, upornost i da ga njegov osmjeh po kojem ga mi najbolje poznajemo nikad ne napusti.

Kažu da je talenat za nešto samo pet posto od osobina, odnosno da je samo predispozicija za dalje. 

Ostalo je sve u crnoj i crvenoj boji njemačke zastave.

P.S. I naša zastava je simbolična kao i kosovska odakle Benkovi dolaze, skoro su iste. Plava-žuta sa zvijezdama. Nebo-sunce i zvijezde, vječno u nebo zagledani, bit će!