Eurobasket 2017 počinje danas utakmicom između Slovenije i Poljske (12:45 sati), a traje do 17. septembra i trebalo bi da ljubiteljima košarke pruži dane i sate velikih uzbuđenja. Nažalost, nema naše reprezentacije, ali konkurencija nikad nije bila veća ni izjednačenija.
Povrede i brojni drugi izostanci poprilično su iznivelirali nivo kvaliteta svih učesnika, kreirajući tako plodno tlo za brojna iznenađenja. Uz, posljednjih nekoliko godina, neprikosnovene Španjolce, u prvi krug favorita sigurno ulaze reprezentacije Srbije, Litvanije i Francuske, ali nisu daleko ni Grci, Italijani i Hrvati. Nema autsajdera, i najjače evropske reprezentacije morat će odigrati punim gasom protiv bilo koga, inače se neće provesti baš najbolje.
Ovogodišnjom smotrom najboljih evropskih košarkaša FIBA Europa nastavlja praksu organizovanja ovog takmičenja u više zemalja. Svaka od četiri grupe smještena je u drugu državu, od Finske na sjeveru, Rumunije, Izraela na jugu, pa sve do Turske gdje će biti i završni dio takmičenja i finale.
Svako veliko takmičenje prate i serije otkaza koje pogode svaku reprezentaciju, tako je bilo i ovaj put, ali o otkazima ćemo se baviti u posebnom tekstu. Koga nema bez njega se može, ali i mora, jedan je od osnovnih zakona života i sporta. Nijedan izostanak neće umanjiti ljepotu košarke i vrijednost Eurobasketa.
Grupa A (Helsinki, Finska)
Hartwall Arena bit će poprište duela simpatične domaće selekcije Finske te Islanda, Poljske, uvijek zanimljivih Slovenaca, kao i super jakih Francuza i Grka.
Kod Grka se sve vrtjelo oko toga da li će biti NBA zvijezde Giannisa Antetokounmpoa, a njegov izostanak u kadru reprezentacije kamuflira stariji brat Thanasis Antetokounmpo, krilo Panathinaikosa. Bez obzira na izostanak prve zvijezde, Grci su uvijek spoj dvanaest odličnih igrača i očekivanja nikad nisu mala.
Na grčkoj klupi ovaj put sjedi Kostas Missas, ne sjećamo se manje zvučnog trenerskog imena na toj vječito užarenoj klupi. Lopta u rukama Nicka Calathesa je uvijek sigurna, na krilnim pozicijama još uvijek su tu Printezis i Papanikolau, a ispod koša iskusni Ioannis Bourousis. Šanse za medalju i nisu onakve kao da je tu Giannis, ali bar se s Grcima u košarci nikad ne zna.
Francuzima je selektor isti kao i ranije Vincent Collet, a time su tu i stare sumnje u njega, bez obzira na rezultate reprezentacije. Collet kao i uvijek na raspolaganju ima širok izbor izuzetno kvalitetnih košarkaša, a ova generacija, uz poslovične mišiće pod košem, ima i vanjski šut. Ipak, trebat će mnogo trenerskog umijeća da se nadoknadi ne toliko legenda Tony Parker, koji se oprostio od reprezentacije, koliko odbrambeno savršeni centar Rudy Gobert i sjajno krilo Niclolas Batum. Nando de Colo je sjajan organizator igre te bi se trebao odlično nadopunjavati s Huertelom. Evan Fournier je opak šuter, a ispod koša će mnogo zavisiti od Joffreyja Lauvergnea i ostarjele zvijezde Borisa Diawa. Francuzi mogu do kraja.
Nakon isprobavanja svojih trenerskih rješenja, nekih i po više puta, te pokušaja s legendarnim Božom Maljkovićem, Slovenci su prošle godine angažirali Balkanca s najviše američkog iskustva, bivšeg selektora Gruzije Igora Kokoškova. Kokoškov je već skoro dvadeset godina asistent po NBA klubovima i ozbiljan kandidat da postane prvi pravi Evropljanin na klupi jednog NBA tima. U pomalo pospane Slovence i nikad okupljene u punom sastavu probat će instalirati američku sistematiku i drugačiju košarkašku kulturu. U "amerikanizaciji" slovenske reprezentacije pomoći će mu i sjajni plej Miami Heata Goran Dragić, ali i pravi Amerikanac na centarskoj poziciji Anthony Randolph. Uz još niz vrlo dobrih košarkaša, Slovenci imaju i pravog dragulja Luku Dončića, najboljeg mladog igrača Evrope koji briljira u Real Maridu.
Grupa B (Tel Aviv, Izrael)
Maccabijeva dvorana u Tel Avivu ugostit će uz, bar na papiru nikad slabijeg domaćina Izrael, reprezentacije nejake Gruzije, Ukrajine, jedne nove Njemačke, vrlo zanimljive Italije i vječno snažne Litvanije.
Pošto je Dirk Nowitzki kazao reprezentaciji "Auf Wiedersehen" sva svjetla reflektora bit će usmjerena na sjajnog beka Atlanta Hawksa Dennisa Schrödera. Nijemce, za razliku od Slovenaca, nikad i nije trebalo "amarikanizirati", jer je njihova košarka uvijek i rasla uz veliki američki utjecaj. Danas to potvrđuje selektor Chris Fleming. Fleming uz Schrödera ima i NBA centra Tibora Pleissa koji bi končano trebalo da potvrdi potencijal, ali pitanje je koliko sve to vrijedi na Eurobasketu.
Na italijanskoj klupi je možda i njihovo najslavnije ime svih vremena čuveni Ettore Messina koji će na ovom Eurobasketu probati sprati gorak okus neodlaska na Olimpijske igre u Riju i sjećanje na šokantni poraz od Hrvatske na kvalifikacijskom turniru u Torinu. Za ovo takmičenje uspjeli su u reprezentaciju ugurati tri naturalizovana igrača, ali nema prve zvijezde Danila Gallinarija. Izostanak Galla odriješit će ruke Marcu Belinelliju. Tu su uvijek dobri Hackett, Aradori, Melli, Datome...
Litva je košarkaška zemlja u punom smislu te riječi, a na Eurobasket dolaze skoro u punom sastavu i s najvećim ambicijama. Novi je selektor Dainius Adomaitis, ali će ionako sve oči biti uprte u Jonasa Valančiunasa, možda i najboljeg evropskog centra trenutno. Loptu će prevoditi i živce kidati vječno razigrani Mantas Kalnietis, a konačno bi značajnu ulogu trebao odigrati i krilni centar Donatas Motiejunas. S krila će tricu "opaliti" i kad treba i kad ne treba već pomalo legendarni Jonas Mačiulis.
Grupa C (Cluj-Napoca, Rumunija)
Domaćinstvo jedne grupe Eurobasketa zaslužno je da Rumuni vide najveće evropsko reprezentativno takmičenje prvi put nakon 1987. godine. Sala Polivalentă otvorena prije tri godine ugostit će i komšije Mađare, Čehe, Bošinu Crnu Goru, Acinu Hrvatsku i najjaču reprezentaciju posljednjih godina u Evropi – Španiju.
U ovoj grupi, a možda i na cijelom takmičenju, sve će zavisiti od tima koji s klupe predvodi Sergio Scariolo. Njima, kao i većini, nedostaje niz klasnih igrača, ali kad vidite koga i ovako imaju na raspolaganju, sve se samo kaže o kvalitetu Španije. Napad bi trebalo da vodi sjajni Chacho, Sergio Rodriguez, ako treba pomoći tu je i Ricky Rubio. Na bekovskim pozicijama izostanak Rudyja Fernandeza i Sergia Llulla "krpit" će legenda Juan Carlos Navaro. Ispod koša će carovati braća Gasol i tu ne treba previše trošiti riječi.
Hrvatsku i dalje vodi Aco Petrović, apetiti su uvijek veliki, a upitnika nikad nije bilo više. Mario Hezonja vjerovatno zabrinut zbog neuspješne prve dvije NBA sezone zahvalio se naciji te izazvao gnjev mnogih. Nade navijača žive zbog sjajnog Darija Šarića i vođe tima Bojana Bogdanovića. U reprezentaciju je vraćen već pomalo zaboravljeni Marko Popović, dočekali su i vječno povrijeđenog Marka Tomasa, a najviše problema bi moglo biti na centarskoj poziciji. Bender je premlad, Planinić ne donosi neki osobit kvalitet pa će "kestenje iz vatre" vaditi Luka Žorić, što nikad nije posebno dobro.
Legendarni Bogdan Tanjević trebao bi od svoje Crne Gore napraviti reprezentaciju koja leti po terenu. Boša je uvijek bio fanatik fizičke pripreme i utreniravanja tima, ne vjerujemo da se nešto promijenilo. Na terenu bi sve trebalo zavisiti od prve zvijezde reprezentacije centra Orlando Magica Nikole Vučevića te sad već "iskusnog Crnogorca" Tayrese Ricea.
Grupa D (Istanbul, Turska)
Ulker Sports Arena u Istanbulu prva je istanbulska adresa Eurobasketa i sigurni smo da će biti potpuno ispunjena na utakmicama domaće selekcije. Dvorana će vidjeti još i reprezentacije Belgije, Latvije, Velike Britanije, Rusije i Srbije.
Belgiju će biti zanimljivo gledati jer je to protivnik naše reprezentacije u narednoj fazi kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, a Latviju zbog nove NBA zvijezde Kristapsa Porzingisa. Porzingisov meteoroski uspon na američkim parketima oduševio je mnoge, a ozbiljno je digao ambicije Latvije. Problem Latvije leži u činjenici da nemaju nijednog igrača ni blizu tako dobrog kao što je centar Knicksa, osim možda Davisa Bertansa.
Jednu novu Tursku trebao bi predstaviti najbolji turski trener mlađe generacije Ufuk Sarica. Sarica će loptu gurnuti u ruke Alija Muhhameda, organizatora igre prvaka Evrope Fenerbahcea, čovjeka kojeg prijatelji i porodica još uvijek zovu Bobby Dixon. Javnost najviše očekuje od provjerenih Samiha Erdena i Sinana Gulera, a možda bi najbolje bilo očekivati napredak i afirmaciju u reprezentaciji Kenana Sipahija, Meliha Mahmetoglua ili Furkana Korkmaza. Turska je najjača na svom terenu i nema reprezentacije kojoj domaći teren znači toliko.
Rusija bi mogla biti veoma zanimljiva, to je druga reprezentacija u ovoj istanbulskoj grupi koju možemo gledati i paralelno skautirati kao protivnika reprezentacije Duška Vujoševića. Ruse s klupe predvodi jedno novo ime Sergei Bazarevič, igračka legenda iz osamdesetih i devedesetih godina, a sada uspješan trener.
Reprezentacija izgleda ozbiljnije nego na nekoliko posljednjih takmičenja. Šved, Fridzon, Mozgov ili Voroncevič su provjerena imena, ali ruski problem sadržan je u činjenici da nema mladih koji dolaze, barem ih nema u ovom kadru.
Srbija je bez velike sumnje najjača reprezentacija posljednje grupe Eurobasketa. Bit će teško nastaviti niz velikih rezultata koji su uslijedili nakon što je na klupu sjela košarkaška legenda i sjajan trener Aleksandar Đorđević, ali i ako se to desi niko neće biti iznenađen. Srbiji nedostaje prvi centar zvijezda Denvera Nikola Jokić te krilo Minnesote Nemanja Bjelica, kao i niz drugih igrača, ali posljednji izostanak je zabrinuo sve.
Miloš Teodosić više je od najboljeg ili najvažnijeg igrača Srbije, ali u njegovom izostanku se može tražiti i neko svjetlo na kraju tunela. Teo nije sistemski igrač, prevelik je solista i kad on igra ekipa s njim i živi i umire. Bit će zanimljivo vidjeti Srbiju s plejom koji se može više podrediti ekipi, zahtjevima sistema i, što je najvažnije, odlučujuće lopte staviti u ruke Bogdana Bogdanovića. Jović ili Nedović na jedinici, Bogdanović bek šuter, Kalinić i Mačvan na krilima, Bobi Marjanović ili Kuzmić ispod koša uz seriju odličnih igrača uloge Srbiju i dalje drže visoko u krugu favorita.
Sistem takmičenja je najjednostavniji mogući, najbolje četiri reprezentacije iz svake grupe plasirat će se u osminu finala i onda slijedi finalni dio takmičenja koji se održava u drugoj, većoj istanbulskoj dvorani Sinan Erdem Dome. Dvorana koja nosi ime po pokojnom dugogodišnjem predsjedniku Olimpijskog odbora Turske može primiti 16 hiljada gledatelja.
