Bio sam u Bjelorusiji, Španiji, Turskoj. Imaju sve na profesionalnom nivou ali nemaju atmosferu i navijače koji dišu sa ekipom i koja može da te odnese do pobjede protiv jačeg protivnika.
Bivši košarkaški trener Bashkimija Muharem Vugdalić ovih dana boravi u Prizrenu. Gradom već kruže priče da će ponovo preuzeti trenersko mjersto u Bashkimiju. Iskoristili smo priliku da ga lično upitamo o glasinama i saznamo njegove buduće planove.
Kakav je osjećaj ponovo doći u Prizren? Već se u gradu priča da će te ponovo preuzeti trenersko kormilo Bashkimija.
Vugdalić: Prizren je meni ostao u srcu. Lijepo se je vratiti poslije tri godine, obići prijatelje i vidjeti da te ljudi koji su dolazili na utakmice nisu zaboravili. Bio sam u Bjelorusiji, Španiji, Turskoj. Imaju sve na profesionalnom nivou ali nemaju atmosferu i navijače koji dišu sa ekipom i koja može da te odnese do pobjede protiv jačeg protivnika.
U Prizren sam došao zbog prijatelja sa kojima sa ostao u kontaktima i zato sto sam obećao da ću ih posjetiti ali zbog mojih obaveza nisam mogao prije tako da te priče po gradu nisu istinite, mada je odličan osjećaj kada to čuješ.
Kakvom ocjenujete ovu sezonu što se rezultata Lastovke tiče i obzirom da poznajete košarkaške prilike i u Supet ligi Kosova, možete li da napravite nekakvo upoređenje?
Vugdalić: Drago mi je da sam bio trener Lastovke i kluba koji je polako napredovao. Cilj uprave je bio uči u prvu ligu i postati stabilan prvoligaš. To su i ostvarili i želim im sve najbolje u novim sezonama.
Ekipa Prištine i Peje bi mogle bez problema da igraju u slovenskoj ligi i mislim da bi bile u samom vrhu. Problem je samo da li bi prošle licenciranje jer to je u Sloveniji na prvom mjestu. To da je Pristina dva puta osvojila balkansku ligu sve govori o kvaliteti ekipe.
U našim ranijim razgovorima potencirali ste da je važno da talentirani igrači mlađih kategorija budu podržani i da uprave klubova moraju da više rade u tom pravcu, umjesto da kupuju strane igrače. Na koji način pomoći talentima?
Vugdalić: Ima dosta odličnih stranaca nema domaćih ali ako se ide na rezultat teško da možeš da daš šansu domaćem igraču. To je problem u svakoj drzavi. Ekipe koje idu na rezultat ne daju šansu domaćim igračima. Ako želiš da imaš dobre domaće igrače onda moraš da trpiš rezultate dvije do tri sezone i to ljudi koji daju novac ne žele nego bi rezultat preko noći. Razumijem ekipe koje se bore za prvaka i teško je treneru pod takvim pritiskom. Po drugoj strani nije dobro zbog reprezentacije.
U Bjelorusiji sam imao ekipu koja je bila sastavljena od mladih igrača koji nisu dobivali minutaže u svojim klubovima i dva iskusna igrača. Zato je federacija finansirala moj klub i omogućila tim igračima da treniraju i igraju prvu ligu. Rekli su bolje da igraju nego da sjede i propadaju. Niko nije vjerovao u njih. Bili su bez pritiska i napravili u prvoj sezoni uspjeh. Ušli su na final four kupa i na kraju sezone osvojii četvrto mjesto.
Mjeseci poslije sezone su najbitniji za individualni rad i većina klubova ne žele da plaćaju trenere poslije sezone. Zato probam pomoći mladim igračima koji bi napredovali i koji nisu zadovoljni da probaju da se preko treninga ili kampova po evropi nauče nešto novo i probaju da se izbore za svoje mjesto. Ako me neko kontaktira probam mu naći nešto bez nekih obaveza prema meni. Imam dobre kontakte pogotovo u Turskoj gdje univerziteti traže igrače za studij i igranje košarke.
Za kraj želim da pozdravim sve ljubitelje košarke i navijače na Kosovu pogotovo Arpagjike i zaželim im bolju sezonu. Budite uz svoje igrače i trenere jer sa vama mogu još bolje.
