Prema statistikama, jedan posto svjetske populacije muca i taj procent je više-manje svugdje jednak. To znači da u našoj zemlji ima blizu 30.000 ovakvih osoba. U ovoj grupi su i neke popularne ličnosti kao što su Gibonni, Slaven Bilić, Joe Bidden, Bruce Willis i Emily Blunt.
Mogućnost izražavanja svojih misli bez ikakvih nekontrolisanih smetnji nešto je što se za većinu ljudi podrazumijeva. Međutim, komunikacija za osobe koje mucaju predstavlja svakodnevnu borbu u nastojanju da se zadovolji ova osnovna ljudska potreba. Ove osobe ulažu napor da bi nešto rekle i to ne utječe samo na ritam govora, već i na psihu, tako da se vremenom stvara strah od govora i osoba počinje izbjegavati da govori kako se ne bi dovodila u nezgodnu situaciju.
Nemogućnost da se izrazite, da kažete ono što želite stvara određenu vrstu tjeskobe. Osjećaj da nemate kontrolu nad svojim govorom dovodi do frustracije i osoba se s tim mora boriti.
"Mnogi opisuju da je najgore to što znate šta hoćete da kažete, ali ne znate kako se izraziti. Ali, izgleda da su naši tijelo i um prilagodljiviji nego što mislimo pa se razvije i neki sistem odbrane i ublažavanja toga. Osobe koje mucaju obično su strpljivije od ostalih", rekao je za Klix.ba administrator Facebook grupe Povezi se - Mucanje Balkan.
Grupa je pokrenuta s ciljem da se ljudi upoznaju, razmijene iskustva, preporuče terapiju jedni drugima, vježbaju skupa i pomažu sebi i drugima da prevaziđu mucanje ili lakše žive s tim. Trenutno ima 290 članova i postoje mnogi korisni postovi, a jednom ili dva puta sedmično organizuju i grupni videorazgovor gdje pričaju, razmjenjuju iskustva i vježbaju.
Razumijevanje i strpljenje navode se kao ključni faktori koji pomažu osobama koje mucaju da se opuste i oslobode svojih strahova. Kada je riječ o djeci, u tome najveću ulogu imaju roditelji koji bi trebali imati dobar odnos prema govoru djeteta, u smislu da ih ne prekidaju, da ih ne sile da pričaju tečno, da ih ne pritišću previše i da istinski saslušaju šta imaju reći.
Kako djeca dosta vremena provode u školama, potrebno je razviti adekvatan pristup prema onima koji mucaju kako se ne bi osjećali manje vrijednima zbog svojih govornih poteškoća i kako bi normalno obavljali sve školske aktivnosti i zadatke kao i njihovi vršnjaci.
Tako administrator grupe Povezi se - Mucanje Balkan ističe kako je pogrešno etiketirati učenike koji mucaju i tjerati ih da pišu, umjesto da usmeno odgovaraju, ili ih forsirati da ponavljaju jednu rečenicu. Što više govore u opuštenom okruženju i osjete razumijevanje, govorit će bolje.
Ono što je od izuzetne važnosti za bilo koji problem, pa tako i ovaj, jeste pričati o tome, koliko god takav razgovor možda bio neugodan, jer je, u biti, veoma koristan. Dakle, ne treba ignorisati problem i pretvarati se da ga nema jer se on tako neće riješiti.
BiH, ali i cijeli naš region, veoma je siromašan aktivnostima kojima bi se olakšao život osobama koje mucaju. U svijetu postoje mnoge organizacije za osobe koje mucaju, koje pomažu ljudima da poboljšaju svoj govor, povezuju ih s ljekarima, daju im knjige da čitaju, upoznaju s drugima i sl. Jednostavno, nude čitav niz mogućnosti i aktivnosti, a i terapija ima puno više nego kod nas.
Ono što društvo u cjelini može uraditi jeste da pokaže razumijevanje prema ovim osobama i da osobu gledaju kao osobu, a ne kroz govor. A tu je i odnos ovih osoba prema sebi, one moraju mnogo više uraditi za sebe iako je problem teško prevazići.
