Donosimo pregled pljački umjetnina čija vrijednost prelazi 100 miliona dolara
Ilegalna trgovina kulturnom baštinom ima mnogo veći utjecaj u svijetu kriminala nego što se to na prvi pogled čini. Ona pokriva širok obim aktivnosti – od krađa umjetnina u muzejima, ilegalnog iskopavanja i pljačkanja arheoloških nalazišta do trgovine umjetninama u područjima gdje se vode oružane borbe i falsificiranja dokumentacije koja će umjetninama omogućiti uvoz ili izvoz.
Obim globalnih krađa umjetnina i trgovine antikvitetima poprilično je potcijenjen jer mnoge prođu neprijavljeno ili neopaženo. Pojedinci ili institucije koji ne provode redovne provjere njihovih kolekcija ni ne primijete da je umjetnina nestala. Menadžerica FBI-evog programa za krađu umjetnina kaže da "umjetnine mogu biti u skladištima ili podrumu nečije kuće i mogu proći godine prije nego što bilo ko primijeti da više nisu tu".
Osim toga, policija najčešće ne pravi razliku između krađa umjetnina i antikviteta i drugih krađa imovine, tako da je broj krađa teško utvrditi iz službenih podataka.
Poznata djela teško prodati
Pljačke muzeja i krađe poznatih umjetničkih djela zauzimaju naslovnice, ali je ta djela izuzetno teško prodati, pa se tržište ukradenih umjetnina sastoji uglavnom od manje poznatih komada, koji se mogu kupiti za nevelike novce. Ukradena djela istaknutih umjetnika kao što su Rembrandt ili Picasso mogu biti vrijedna kao cijelo ilegalno tržište.
"Iako se čini da je kod umjetnosti sve u ljepoti, kao posao je puna sumnjivih stvari", kaže ekonomist Nouriel Roubini. Legalno tržište generira milijarde dolara u prodajama svake godine (68,3 milijarde dolara u 2015), a procjena vrijednosti i cijena umjetnine idealna su podloga za pranje novca.
Velika vrijednost tržišta i veliki broj transakcija omogućuje da i nelegalne prodaje prođu neopaženo. Tome pogoduje i podatak da više od polovine transakcija čine privatne prodaje.
