Iz dugogodišnje samoizolacije svojom voljom u utorak otišao je u smrt jedan od najvećih glumaca ovog prostora koji je uspeo da zadivi, ne samo domaću publiku već i svetsku - Bekim Fehmiu.

Pozorišne daske je napustio 1987. godine u znak protesta protiv narastajućeg antialbanskog rasploženja. U ratnim 90-im je igrao šah i karte u svom Jugoslovenskom dramskom pozorištu, prisustvovao probama ali ne i premijerama na koje je dolazio establišment.

Poslednju filmsku ulogu odigrao je 1998. godine, a svoju ćutnju je nakratko prekinuo objavljivanjem autobiografske knjige "Blistavo i strašno".

Naše koleginice, autorice Peščanika su nam omogućile da se prisetimo maja 2001. godine kada su on i njegova supruga glumica Branka Petrić bili gosti ove kultne emisije građanske Srbije. O Bekimu Fehmiu govore njegovi prijatelji.

“Bekim Fehmiu otišao u večnost, ostavljajući za sobom odličnu karijeru”, ”Ugasio se maestro”, ”Otišao Uliks, jedini albanski glumac sa globalnim dimenzijama, poseban u životu i u glumi, bio je poseban i u smrti i u posljednjoj želji“ - to su neki od naslova kosovske štampe povodom smrti poznatog albanskog glumca Bekima Fehmiaua, koja je ražalostila sve Albance, javlja RSE novinarka Amra Zejneli.

Kosovski predsednik Fatmir Sejdiu u telegramu saučešća upućenom porodici Fehmiu navodi da je Bekim Fehmiu bio sinonim filmske umetnosti u ovom delu Evrope i da je vrednost njegovih dela bila univerzalna. “Živeo je, radio je i otišao je kao umetnik takvih dimenzija”,ističe se u telegramu.

Vest o smrti Bekima Fehmiua narod Kosova je primio veoma teško, ocenjuju predstavnici umetničke zajednice na Kosovu. Oni Fehmiua opisuju nesvakidašnjom, neponovljivom osobom, zvezdom Balkana i smatraju ga najvećim albanskim umetnikom 20. veka.

Smrt glumca Bekima Fehmiua je ražalostila sve Albance; njegova smrt za njih predstavlja gubitak čoveka sa kojim su se veoma ponosili, kažu kosovski umetnici. Kosovski režiser Isa Qosja kaže da njegova smrt predstavlja gubitak jednog neponovljivog glumca:

“Teška vest. Veoma teška za zajednicu i za Kosovo uopšte, za narod Kosova. Međutim, bio je ponos kada bi čuli njegovo ime na međunarodnoj sceni, iz velikih razloga, zato što je Bekim Fehmiu bio nesvakidašnja, posebna, umetnička i neponovljiva ličnost. Imao je mnogo energije, volje, umetničke snage…i eto…završio je na tragičan način, veoma težak, za mene zbunjujuć”, kaže Qosja.

I režiser Ekrem Kryeziu smrt Bekima Fehmiua smatra velikim gubitkom.

“Loše vesti vas ne pošteđuju. Osećao sam se veoma loše, zato što se ugasila jedna zvezda Balkanske kinematografije”, kaže Kryeziju.

Vest o smrti Fehmijua je crna vest, kaže dramaturg i publicista Haqif Mulliqi.

“To je crna vest koju ne bih želeo da čujem ikada. Otisao je jedan od najvećih albanskih umetnika 20. veka, koji nas je napravio da se ponosimo što smo Albanci, i neretko je bio i inspiracija za sve albanske umetnike, gde god da su živeli”, rekao je Mulliqi naglašavajući da se ne sme zaboraviti da se karijera Bekima Fehmiua razvijala u vremenu kada je bilo veoma teško da se stvori uspešna karijera za jednog albanskog umetnika.

Fehmiu tokom svoje karijere nije igrao u nijednom filmu na albanskom jeziku. Ali, predstavnici umetničke zajednice na Kosovu kažu da, nezavisno od toga, on je poznat kao glumac koji je srušio nacionalne granice kako bi doprineo svetskoj umetnosti. Režiser Qosja kaze da je Bekim Fehmiu ostavio izvrstan trag u kinematografiji u regionu i Evropi.

“Ostavio je utisak i pokazao umetničku snagu, ličnost. Pokazao je portret našeg čoveka, portret koji se teško nalazi. Ovo je ono što je važno za nas. Nažalost, nismo imali prilike da ga imamo na našem projektu, nije bilo mogućnosti”, kazao je kosovski režiser, Qosja.

Slično navodi i reziser Kryeziu:

“Na neki način nas je blagosovio zato što u ovoj orbiti koja nije više nacionalna, na orbiti svetskih zvezda, i mi imamo jednog čoveka koji je imao albansko srce, ali koji nažalost, nije imao ulogu na albanskom jeziku. Bekim je bio svetionik, koji nas je orjentisao.”

Dramaturg Mulliqi ocenjuje da će Fehmiju predstavljati model za buduće glumce.

“Svaki glumac će godinama i decenijama raditi da bi postigao njegov nivo, i ne samo Albanci, nego i svi sa Balkana. Bio je Albanac koji je pripadao i ostalim kulturama gde se nalazio, a one su bile brojne”, kaže Mulliqi.