Svako jutro ustajem u 5 sati ujutro i pripremam doručak za sina i onda pješačim 7 kilometara do škole. Mora 4 puta pješačiti po 7 kilometara kako bi mali Ksiao mogao pohađati nastavu i steći obrazovanje, kaže hrabri otac Ju...
U Kini u Jibin provinciji živi Ju Ksiukang koji nosi svog hendikepiranog sina, Ksiao Janga svaki dan u školu. Najbliža škola koja će prihvatiti malog dječaka se nalazi udaljena 7 kilometara od njihove kuće.
Pošto je mali Ksiao nesposoban za hodanje ili vožnju biciklom, njegov otac mora 4 puta pješačiti po 7 kilometara kako bi mali Ksiao mogao pohađati nastavu i steći obrazovanje.
"Svako jutro ustajem u 5 sati ujutro i pripremam doručak za sina i onda pješačim 7 kilometara do škole, zatim se vratim kući, kako bi mogao raditi da zaradim novac. Zatim ponovo idem do škole vratiti sina kući", objašnjava Ju.
On je dodao da je prema njegovim procjenama prepješačio oko 2.200 kilometara noseći svog henikepiranog sina na leđima gore-dolje, napred-nazad.
"Moj sin nije u poziciji da samostalno hoda, to znači da nije u stanju da sam vozi bicikl, ali ja sam ponosan na njega jer je on najbolji učenik i znam da će postići velike stvari. Moj san je da on jednog dana završi fakultet."
Pošto je priča o hrabrom ocu preko lokalnih medija osvanula, angažovala se kineska koja je donijela odluku da hrabrom ocu i njegovom sinu o trošku države iznajme stan u blizini škole kako više ne bi hrabri Jun na leđima nosio svog malog sina.
U međuvremenu dok se ne realizuje smještaj nastava za školarce i malog Ksiao biće prilagođena tako da napor za njegovog oca bude što manji kada se poslije posla bude vraćao po svog malog sina.
Pošto je mali Ksiao nesposoban za hodanje ili vožnju biciklom, njegov otac mora 4 puta pješačiti po 7 kilometara kako bi mali Ksiao mogao pohađati nastavu i steći obrazovanje.
"Svako jutro ustajem u 5 sati ujutro i pripremam doručak za sina i onda pješačim 7 kilometara do škole, zatim se vratim kući, kako bi mogao raditi da zaradim novac. Zatim ponovo idem do škole vratiti sina kući", objašnjava Ju.
On je dodao da je prema njegovim procjenama prepješačio oko 2.200 kilometara noseći svog henikepiranog sina na leđima gore-dolje, napred-nazad.
"Moj sin nije u poziciji da samostalno hoda, to znači da nije u stanju da sam vozi bicikl, ali ja sam ponosan na njega jer je on najbolji učenik i znam da će postići velike stvari. Moj san je da on jednog dana završi fakultet."
Pošto je priča o hrabrom ocu preko lokalnih medija osvanula, angažovala se kineska koja je donijela odluku da hrabrom ocu i njegovom sinu o trošku države iznajme stan u blizini škole kako više ne bi hrabri Jun na leđima nosio svog malog sina.
U međuvremenu dok se ne realizuje smještaj nastava za školarce i malog Ksiao biće prilagođena tako da napor za njegovog oca bude što manji kada se poslije posla bude vraćao po svog malog sina.
