Prije šezdeset godina u Argentini napravljen je pakleni plan rasparčavanja Titove FNRJ i stvaranja samo tri nezavisne, a velike države - Srbije, Hrvatske i Slovenije
Devet godina poslije završetka Drugog svjetskog rata ustaški poglavnik Ante Pavelić i bivši premijer Kraljevine Jugoslavije Milan Stojadinović u Argentini su napravili “dogovor” po kome se uništava FNRJ i deli na tri države – Srbiju, Hrvatsku i Sloveniju, s Crnom Gorom, Makedonijom i Dubrovnikom pod kapom Beograda, dok pola Bosne, Knin, Banjaluka i Lika pripadaju Zagrebu!
Sporazum Pavelić-Stojadinović je bio dogovor između bivšeg poglavnika Nezavisne Države Hrvatske Anta Pavelića i bivšeg predsjednika vlade Kraljevine Jugoslavije, doktora Milana Stojadinovića, koji je potpisan je krajem 1954. u Buenos Ajresu u Argentini.
Sporazum je predviđao razbijanje Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ) i njen raspad na tri nezavisne države: Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju.
Pavelić i Stojadinović su u hrvatskom i srpskom emigrantskom listu branili ovaj antikomunistički savez, jer obe emigracije nisu priznavale legalnost Titovog režima u Jugoslaviji kao novi srpsko-hrvatski sporazum koji bi zamijenio zastareli iz 1939, koji su potpisali Vlatko Maček i Dragiša Cvetković.
Kao granica između Slovenije i Hrvatske uzeta je već postojeća u FNRJ, jer se sporazum ticao srpsko-hrvatskih odnosa i nije se bavio slovenačkim pitanjem.
Sporazumna granica Srbije i Hrvatske od sjevera prema jugu između Hrvatske i Srbije bila bi sljedeća:
Granica je trebala da prati već postojeću između SR Hrvatske i SR Srbije (SAP Vojvodine) do rijeke Save i granice sa SR Bosnom i Hercegovinom. Zatim je granica trebala da prati rijeku Savu od ušća i rijeke Bosne. Potom je ona išla rekom Bosnom, a zatim u produžetku linije njenog donjeg toka planinskim vrhovima do početka donjeg toka Neretve i potom tim tokom do Jadranskog mora. Na ovaj način Bosanska Krajina bi pripala Hrvatskoj, dok bi najveći dio središnje sa istočnom Bosnom, istočna Hercegovina i južna Dalmacija pripala Srbiji (uključujući Sarajevo i Dubrovnik).
Sporazum je predviđao mirno preseljenje (uz razmjenu imovine) svih Srba koji bi se zatekli u okvirima Hrvatske, te svih Hrvata (u današnjem smislu) Bošnjaka koji bi se zatekli u okvirima Srbije (svi govornici tada službenog srpsko-hrvatskog jezika islamske vjeroispovijesti uzeti su kao Hrvati; ovo znači da bi i slovenački muslimani današnje Srbije i Crne Gore bili razmijenjeni za Srbe na osnovu sporazuma).
Makedonija nije spominjana, ali se može pretpostaviti da je Stojadinović zamišljao u okvirima Srbije.
Sporazum Pavelić-Stojadinović proizveo je žestoke negativne reakcije od strane hrvatskih i srpskih emigracija, te Titovog komunističkog režima u Jugoslaviji.
Ustaška je emigracija kritikovala svog bivšeg poglavnika jer je odustao od Drine, po njima historijske hrvatske granice, o čemu svjedoči izreka: “Sve do Drine!”
Pavelićevo prepuštanje dijelova Srema, Bosne, Hercegovine i Dalmacije Srbiji u ustaškom emigrantskom listu upoređivano je s prepuštanjem delova Dalmacije Italiji 1941. godine I taj je potez značio nacionalnu izdaju za tvrde ustaše.
Josip Broz Tito ovaj sporazum smatrao je “računom bez krčmara” koji je izbačen iz svih informativnih medija u Jugoslaviji.
