Nekadašnja jugoslovenska zvijezda, uspješna kantautorka i slikarka Jadranka Stojaković, čije pjesme "Sve smo mogli mi", "Što te nema" i "Ima neka tajna veza" znaju svi u republikama bivše Jugoslavije, danas živi skromnim životom u Domu za stare "Caritas" u Banjoj Luci.
Bolest motornog neurona, koja joj je ustanovljena nakon pada na bini 2009. godine, iz dana u dan oduzima joj sve više snage, piše Blic.
Po povratku iz Japana 2011. godine Jadranka je odradila zakazane koncerte u Rovinju, Beogradu i Sarajevu. Ipak, bolest ju je odvojila od scene. Nije se, kaže, nadala da će biti smještena u starački dom, jer još ima mladalački duh.
Zadovoljna je organizacijom doma, ali s obzirom na to da ne može dugo da sjedi i priča, samim tim ne može ni mnogo da se druži.
"Ovo je bolest na koju utječu vremenske prilike, ishrana i količina sna. Vježbe su naporne. Ako ih ne radim, ne osjećam se dobro. Teško je s ovom bolešću izlaziti na kraj", priznaje Jadranka.
Najveći oslonac su joj prijatelji.
"Najteže mi pada što sam izgubila glas. Kada sam shvatila da ne mogu više ni cijelu pesmu da otpjevam, to je stvarno bila tuga. Šta da radim, napjevala sam se valjda u životu, pa je i tome došao kraj", kaže Jadranka.
Uprkos svemu, još komponuje i kaže da joj je lakše da svira klavijature nego gitaru. Nedavno je za Maju Tatić napisala pjesmu, a ovih dana se radi demo-snimak.
Druženje s estradnim zvijezdama bivše Jugoslavije donijelo joj je mnogo smijeha, lijepih trenutaka i uspomena, a kroz turneju "Sevdah putuje Evropom" naučila je pjesme koje prije toga nije znala.
"Zahvaljujući muzici obišla sam cijelu Jugoslaviju i svijet", ističe Stojaković za Blic.
Kaže da je u to vrijeme bila interesantna umjetnica, jer je bila jedna od rijetkih koja je i svirala i pjevala, pa za nju nije bio potreban cijeli orkestar.
"Tada sam željela da napravim zajedničku pjesmu sa grupom "Korni" i "Indexima", čije su pjesme bile nešto novo u tom vremenu. Iako smo se družili i često nastupali zajedno, žao mi je što nemamo zajedničke numere", priznaje Jadranka.
Sjajnu karijeru i kulturnu saradnju između BiH i Japana, kojoj je također bila posvećena, prekinuo je zemljotres u Japanu i bolest.
"Zemljotres me je natjerao da se vratim. Da je bilo drugačije, u Japanu bih ostala da se liječim, jer kod njih država preuzima brigu o ljudima koji imaju ovu bolest, i to do kraja života", kaže Jadranka.
