Srednjovjekovni Prizren bio je jedan od najznačajnijih trgovačkih centara naših prostora. Najveću trgovačku koloniju u Prizrenu imali su Dubrovčani a pored njih bilo je i Kotorana, Korčulana, Splićana, Zadrana, Grka, Vlaha i drugih. Birali su kneza kao upravitelja trga, a za vrijeme vjerskih praznika organizirali su sajmove ili panađure.

Prizren je pod otomansku vlast potpao 20./21. juna 1455. godine, a vojsku je predvodio Ahmed-beg Evrenos-zade.
U periodu turske vlasti Prizren dobija novu urbanu strukturu formiranjem čaršija (dio grada za obavljanje privrednih djelatnosti) i mahala (stambenih četvrti). Grad se izgrađuje gotovo planski, prilagođavajući se topografsko-morfološkim uslovima i mogućnostima izgradnje na obje strane rijeke Bistrice. U ovom periodu, osim arhitektonskog, razvijaju se i razne vrste zanatstva, posebno umjetnost obrade metala, kosti, drveta i kamena.
Dućani i magaze bili su nosioci gotovo cjelokupne privredne aktivnosti u čaršiji. Dućani su služili i za proizvodnju i za prodaju robe, a magaze su, uglavnom, služile za uskladištenje, a rijetko za prodaju.
Dućani su manji prizemni objekti izrađeni od drveta sa pokrovom od ćeramide. Nizani su sa obje strane ulica i obično su bili izdignuti iznad nivoa ulice. Bili su otvoreni prema ulici i sa prednje strane zatvarali se drvenim kapacima, ćepencima. 
Magaze (depoi, magacini) su masivniji objekti sa kamenim zidovima. Prodajni prostori su bili u prizemlju a iznad nje nalazilo se skladište. 
Najveći dio privrednih objekata u tom periodu grade pojedinci u vidu zadužbina – vakufa. 
Javna česma na žitnoj pijaci iz 1585. godine koju je sagradio Evrenos Jakub-beg, vojskovođa i potomak slavne otomanske ratničke porodice Evrenos (tur. EvrenosoÄŸulları, engl. Evrenos-oghullari) danas ne postoji. 
Kukli-begova džamija iz 1531. godine (druga po starosti u Prizrenu), kasnije nazvana Sarač(h)ane džamija, sagrađena je na tzv. Žitnoj pijaci ili Tereke pazaru. Džamija je, do proširenja ulice 1963. godine, imala trijem. Na priloženim slikama stare žitne pijace, trijem džamije predstavlja orijentir koji štrči na samom kraju niza dućana s lijeve strane, dok dućani s desne strane ulice zatvaraju Mehmed pašin hamam.  
Povezanost stare čaršije - Šadrvana preko Kapali mosta (sa trgovačkim i zanatskim dućanima), preko Arasta čaršije, kaldrmom se nadovezujući Sarač(h)anom i Kamenim mostom sa, ponovo, Šadrvanom čini ambijentalnu cjelinu - trgovište, u kojoj pazari/bazari/pijace zauzimaju tipično mjesto prizrenskog zanatstva i trgovine. Ovo je bilo jezgro nastanka ostalih čaršija sa dućanima šireći grad novim mahalama.
Historijska fakta govore da su, na prostoru oko današnje pošte i hamama gazi Mehmed-paše, bile žitna, mliječna i zelena pijaca. 
Krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, Žitna pijaca se premješta na prostor blizu ženske pijace - Ćul(h)ana podno Mu(h)adžir mahale, a iza bivšeg Oficirskog doma.
Svojedobno je pijaca bila puna prodavača žita u zrnu i mljevenog brašna, koji su svoju robu izlagali u platnenim, jutanim, papirnim  vrećama ili u ručno ispletenim sepetima sa zlatno-žutim žitaricama. Kupci su pažljivo razgledali robu i zadovoljni odnosili žito u vodenice na meljenje ili bi već samljevenim brašnom mogli umjesiti hljeb, pogaču ili koju pitu.
Gradnjom stambeno-poslovne zgrade krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, te komercijalizacijom proizvodnje i prodaje brašna i žita putem velikih trgovačkih lanaca, prestaje s radom i ova pijaca. 
Zaljubljenici u zdravu hranu (ne)rijetko nađu ručno mljeveno brašno i žito kod pojedinaca koji njeguju bogatu, a već zaboravljenu tradiciju zanatstva prizrenskog kraja.
Baškim Bajrami