Kada se, u komunikaciji, prepozna pravilno i adekvatno korištenje termina narod ili zajednica, bit će ovakvo pitanje suvišno.
Treba se znati da je narod/nacija uzvišeni izraz patriotizma, osjećaj bratstva i zajedništva, misaono zajedništvo, teritorijalno, vjersko, kulturno i političko jedinstvo ljudi koji svoju svjesnost o sebi i drugima percipiraju zajedničkim karakteristikama.
Narodi (koristi se i riječ nacija, od lat. nasci=biti rođen) predstavljaju složene pojave na koje utiče zbir kulturnih, političkih i psiholoških činilaca.
Zajednica je oblik udruživanja ljudi unutar nekog, manje ili više, ograničenog prostora.
Zajednica može biti mala, interesna grupa ljudi udružena radi ostvarivanja pojedinih ciljeva u društvu, nauci, politici, ekonomiji, privredi, kulturi, vjeri, obrazovanju. Takva zajednica bazira svoje interese, razmatra ih, usvaja i do njih dolazi svojim principima, pravilnicima, članarinama, lobiranjima, donacijama.
Postoje i političke zajednice naroda u okvirima ranijih odnosa sa centrom/središtem (kolonije/savezi/blokovi) koji priznaju narod/naciju ili državu, ali svoj interes vide u udruživanju (pr. Commonwealth, NATO, Savez nezavisnih država, Europska unija, Organizacija islamske konferencije, Zajednica država portugalskog govornog područja, La Francophonie idr.)
U antropološkom smislu nacija je zamišljena politička zajednica zato što pripadnici čak i najmanje nacije nikad neće upoznati većinu drugih pripadnika svoje nacije, pa čak ni čuti o njima, no ipak u mislima svakog od njih živi slika njihovog zajedništva.
Naš je narod svoju zlu kob osjetio na svojoj koži u svim svjetskim dešavanjima jer je na vjetrometini zvanoj balkansko bure baruta iskricama nacionalističkih, megalomanskih susjeda, kusio što su drugi kuhali. On je svojim genetski usađenim mehanizmima odbrane uspio da o(p)stane na svojoj zemlji i svojoj teritoriji kroz vidove zajedničke odbrane, putem ljudske prilagodbe na vrijeme i nevrijeme, ostajući dosljedan svojoj tradiciji, kulturi, jeziku, svojoj bogatoj baštini različitosti i svom osjećaju za dobrosusjedstvom.
A ljudi se (koji čine narod) rađaju i cijeli život ostaju slobodni i jednaki u pravima.
U čemu se sastoji „zajednički karakter“ nacije: sam teritorij može biti osnovni kriterij u jednom slučaju, jezik u drugom slučaju, dok u trećem slučaju može presuđivati religija.
Teritorija na kojem opstaje bošnjački/goranski narod na kosovskoj zemlji podgorskoj, župskoj, gorskoj, pećkoj, mitrovačkoj i inoj, natopljena je znojem težačkog rada, znojem gurbetdžija i pečalbara, ali i suzama majki, supruga, sestara i djece naših koji su na kućnom pragu ispraćali i dočekivali svoje najmilije. Uz pjesmu jezika svoga, bosanskog i našinskog, narod je svojoj duši ranjenoj ili sretnoj uvijek liječio rane, i prkosno i gordo dokazivao sebe i pokazivao drugima svoj identitet, posebnost i opstojnost. Vjera nas je vezivala i vezuje u svojoj čvrstini duhovnosti života, u svojim bijelim džamijama, ezanima s minareta seoskih i gradskih, poštujući uzvišenost i prisnost vjeroučitelja i džematlija naših, uz ramazanske dane, zimske i ljetnje, duge i kratke, u čistoti bajramluka, hadžiluka, mevluda, suneta, svadbi, ali i dženaza. Srce bi nam zatreptalo poneseno ilahijama i kasidama našim, bosanskim, sandžačkim, albanskim, turskim, arapskim i persijskim, stremeći naobrazbi Husref begove medrese, islamskih škola i fakulteta od Bosne ponosne do kairskog Al Azhara.
Nacionalisti njeguju historijski žal koji su drugi ljudi davno zaboravili, oni su netrpeljivi prema svima i svemu što je izvan njihove nacionalne skupine. Njegov najveći nedostatak je što prava jedne zasebnosti ističe, zanemarujući prava drugih. Njegova je posljedica često upravo nametanje uniformnosti i velika netrpeljivost prema svim zasebnostima, osim vlastite.
Što je država manje nametljiva, to su šanse za pojavu nacionalizma kod njenih etniciteta manje. Isto tako, što smo više odmakli u samosvijesti o zasebnom identitetu, u razvoju vlastitog jezika, kulture i lokalno-teritorijalnog organiziranja, prije ćemo odgovoriti nacionalizmom kao odbranom od nasrtaja države.
Dr. med. Baškim Bajrami, mag. političkih nauka
