U Ljubiždi, najvećem selu u Podgoru, ujedno prigradskom naselju Prizrena, živi oko 6.000 stanovnika, koji bez obzira na nacionalno izjašnjavanje, da li su Albanci ili Bošnjaci, oko 90 posto njih govori bosanskim jezikom. Međutim, u jedinoj osnovnoj školi "Ekrem Rexha Drini", nastava na bosanskom jeziku je pred gašenjem. Već tri godine nema ni upisanih prvaka, dok trenutno nastavu pohađaju samo 10 učenika.
Uz sam početak nove školske 2017/2018. godine, zvaničnici Demokratske stranke Bošnjaka, između ostalih, javno su kritikovali upisivačku politiku uprave osnovne škole “Ekrem Rexha Drini” u Ljubiždi. Oni su iznijeli tvrdnju da zbog manipulacija s roditeljima od strane osoba bliskih sa albanskim političkim partijama i školskim autoritetima, prijeti gašenje nastave na bosanskom jeziku u ovom prizrenskom naselju.
Kako bi utvrdila činjenično stanje, ekipa RTK1 posjetila je ovu školu.
Prvi razred je na albanskom jeziku upisalo 45 mališana, dok na bosanskom, niti jedan. U nastavni proces na bosanskom trenutno ih je ostalo samo 10, i to u 4., 5., 6., 8. i 9. razredu. U vrijeme uvođenja ove nastave, dakle prije 18 godina bilo ih je 40. Svih ovih godina Bošnjaci nemaju ni predškolsko odjeljenje.
Novoimanovani direktor ove škole, Senad Neziri, kaže da su neosnovane tvrdnje bošnjačkih partija o manipulacijama te da, kako je dodao, nije bilo nikakvih pritisaka na roditelje. On je napomuo da je uprava škole još 12. maja ove godine objavila konkurs o upisu prvaka, na albanskom i bosanskom jeziku, te da je osim na ulaznim vratima škole, mještanima je to bilo obznanjeno na još desetak javnih mjesta. Neziri je još rekao da je odluka na kom će jeziku nastavu pohađati djeca u Ljubiždi, isključivo pravo roditelja.
“Istina je da smo objavili konkurs za upis prvaka, na oba jezika, albanskom i bosanskom... Istina je da svaki roditelj ima pravo da upiše svoje dijete na jednom od ova dva zvanična jezika u Republici Kosovo, i nije bilo nikakvog pritiska ni od strane direktora, ni od strane nastavnika, niti od administraticnog osoblja” , kaže Senad Neziri, direktor osnovne škole “Ekrem Rexha Drini” u Ljubiždi.
Na pitanje šta je on, kao direktor učinio da ohrabri ili podstakne roditelje da upisuju svoju dijecu i na bosanskom, Neziri kaže:
“Ono što sam učinio je da nikome nisam zabranio upis u nastavi na bosanskom i pružio sam tu mogućnost za upis, ali već treću godinu nemamo niti jednog upisanog prvaka u nastavi na bosanskom jeziku”.
Na optužbe da je tražio nekakvu potvrdu od jednog bošnjačkog roditelja iz obližnjeg naselja Jaglenica, za upis svog sina u prvi razred, direktor Neziri, kaže da je od njega, obzirom da nije stanovnik Ljubižde, samo tražio potvrdu od opštinskih autoriteta obrazovanja da može dijete da upiše u Ljubiždi.
“Rukovodio sam se shodno Članu 14 Zakona o osnovnim školama, koji tretira problem kada učenik želi da se upiše van svoje zone življenja. Dobili smo tu saglasnost od Direktorijata obrazovanja u Prizrenu da to dijete može da se upiše kod nas, ali roditelj se izjasnio da svoje dijete upiše u drugu školu, u Jaglenici, gdje i živi”, kaže Neziri i dodaje da je nekoliko Bošnjaka, koji obnašaju funkcije u opštinama ili su nastavnici u OŠ “Ekrem Rexha Drini”, a koji su svoju dijecu upisali u nastavi na nematernjem, albanskom jeziku.
“Ne želim da imenujem ljude koji su to učinili ali je činjenica da to nije problem samo ovdje. Ta je pojava prisutna i u drugim sredinama”, naglašava Neziri.
Nastava na bosanskom jeziku u Ljubiždi, prema riječima Nezirija, može se održati samo onda kada bošnjački predstavnici budu potražili krivce van škola te da porade na promociji svog etnosa i zajednice kojoj i pripadaju.
“Treba da se pozabave očuvanjem svoje kulture i jezika, a ne samo da se deklarativno drže uz svoj narod. Političari neka se bave politikom, a rodtelji svojom djecom”, kaže direktor OŠ “Ekrem Rexha Drini”.
U ovoj školi je trenutno angažirano 12 prosvjetnih radnika za 10 učenika. Posjetili smo jedno od odjeljenja u nastavi na bosanskom jeziku. Nastavnik Miljaim Birdaini, koji je držao čas matematike, samo jedoj učenici, smatra da nije problem u upravi škole.
“Upis učenika na bosanskom jeziku, je problem zajednice. Treba da se razgovara sa roditeljima”, kaže nastavnik Birdaini.
Nastavnik tjelesnog odgoja je na školskom igralištu radio vježbe sa dva bošnjačka učenika. Nije bio raspoložen za priču, dok i sami mještani Ljubižde, bar Bošnjaci, nerado govore o ovoj temi. Osjećaju se, kažu, nesigurnim. Od jednog smo roditelja ipak čuli da je jedan od ključnih razloga zašto je dijete upisao na albanskom, loša kadrovska popunjenost.
"Nije problem u upravi škole. Vjerovatno postoji takvo uvjerenje kod ljudi da im je bolje da upišu svoju dijecu na albanskom. Ne znam šta da kažem drugo. Potrebno je uraditi širu analiza ovog fenomena. Ja sam svoje dijete najprije upisao na bosanski. To je bilo prije pet godina. Morao sam da ga prebacim u nastavu na albanskom, zbog učitelja. Nisam imao drugo rješenje, a u blizini nije bilo druge škole na bosanskom”, ističe roditelj, koji je želio da ostane anoniman.
Bahrim Šabani, zastupnik Koalicije Vakat u novom sazivu Skuštine Kosova, stanovnik je Ljubižde. On je svoje dijete prebacio u obližnjoj školi “Nazim Kokollari - Budakova”, u naselju Jaglenica, gdje je od 2014. godine uvedena nastava i na bosanskom jeziku.
"Glavni problem je bio nedostatak učitelja. Jedan je učitelj koji drži dva razreda, to su trenutno 4. i 5. razred. Dva su učenika u 4., i dva u 5. razredu. Ovdje je bila u radnom odnosu i učiteljica, koja je nakon godinu dana rada napustila našu školu. Učitelj i ona su radili sa kombinovanim odjeljenjima. Učitelj Bajra je držalo predmete likovno i tjelesni odgoj, dok učiteljica Amela Ljatifi ostale predmete. Ona je zbog neupisa učenika u prvom razredu, morala da napusti našu školu”, kaže Bahrim Šabani, mještanin Ljubižde.
Dakle, učiteljici Ameli Ljatifi, zbog nedostatka upisanih prvaka, odlukom opštinske uprave obrazovanja izvršen je transfer i od ove godine predvodi 1. razred, sa 4 učenika, u osnovnoj školi “Nazim Kokollari – Budakova” u Jaglenici.
“Zašto roditelji ne upisuju svoju dijecu na bosanskom jeziku, ne znam. Svako odlučuje o sebi, najzad. Istina je da već tri godine u Ljubiždi nema upisanih bošnjačkih prvaka i to je situacija koja zabrinjava. Apelujem na svoje Bošnjake da upisuju svoju djecu u prvi razred, u mjesto u kojem žive. Zato što na taj način ćemo učuvati svoj identitet. Rodietlji treba da traže svoje pravo, da zahjtevaju dobre učitelje, nastavnike kako bi pospješili kvalitet u nastavi”, rekla je Amela Ljatifi, učiteljica, koja je dodala da joj nisu poznate činjenice o odnosuima uprave škole i roditelja.
A u opštinskom Direktorijatu obrazovanja u Prizrenu, upoznati su sa ovim fenomenom u Ljubiždi. Almir Saiti, koodrinator nastave na bosanskom, kaže da za rješavanje ovog problema nisu potrebna politička prepucavanja preko društvenih mreža i medija, nego komunikacija među Bošnjacima. Od roditelja, nastavnika, uprave škole, zvaničnika obrazovanja pa sve do političkih predstavnika. On tvrdi da toga nije bilo sve vrijeme.
Kako ističe Saiti, nesposobnost aktuelnog bošnjačkog učitelja u OŠ “Ekrem Rexha Drini”, neažurnost i neodlučnost inspektora obrazovanja, prepreke su koje su blokirale nastavu na bosanskom jeziku u Ljubiždi.
“Učitelj koji je trenutno zapošljen nije sposoban da drži nastavu na bosanskom, od 1. do 5. razreda. Međutim, na reakciju i zahtjev iz Direktorijata obrazovanja, da se ispitaju njegove psiho-fizičke sposobnosti, naišli smo na odugovlačenje od strane inspektorijata. Nemamo nikakav odgovor. Prošle smo godine uposlili jednu učiteljicu kako bi ublažili ovaj problem, ali već tri godine za redom nemamo niti jednog upisanog bošnjačkog prvaka. Neki od roditelja su tražili adekvatnu osobu koja će raditi sa dijecom, ali sad ne možemo da raspišemo konkurs za prijem novog učitelja, jer nemamo budžet. Trenutno smo kao u vrzinom kolu i imamo nerješiv problem”, ističe Almir Saiti, koordinator nastave na bosanskom jeziku pri opštinskom Direktorijatu obrazovanja u Prizrenu.
Prema izvještaju Foruma Bošnjaka Kosova, od 25. februara 2006. godine, u analizi o razlozima smanjenja broja učenika u nastavi na bosanskom jeziku, posebno u podgorskim selima, pa i Ljubiždi, stoji da je odmah nakon rata bilo pritisaka na roditelje da ne upisuju svoju dijecu na maternjem, bosanskom jeziku, što je, uticalo na smanjenje broja učenika.
Još je stajalo da školske vlasti u tadašnjoj OŠ "7. mart" u Ljubiždi nisu pokazale interesovanja da javno obavjeste bošnjačke roditelje da osim u nastavi na albanskom svoju djecu mogu da upišu i na bosanskom jeziku.
Da li će nastava na bosanskom biti ugašena u Ljubiždi, pitanje je koje zabrinjava bošnjačku populaciju, ali je činjenica da se gašenjem nastave gube i radna mjesta.
Mustafa Balje, prilog sa RTK1
