Tamo gdje oblaci spajaju nebo i vrhove Šare i ove se godine vijorilo oro. Ono starinsko, koje okuplja mlade u igri i one starije da gledaju i ponosno uživaju.
Slavlje proljeću, u čast započeto još 1. maja u Gori se privodi kraju. Na proplanku iznad Restelica na nadmorskoj visini od preko 1.600 metara na vidikovcu zvanom "Javorič" preinačenom nedavno u seoski mejdan, bilo je mejdana u više disciplina.
Najprije su se djevojke, kako ih ovjde zovu "dejke", takmičile u ljepoti i gracioznosti. Ova disciplina nije predviđala ni pobjednika ni nagrade, ali je više nego jasno da su sve one koje su ušle u oro, i to svaka na svoj način pobjednice. Plenile su pažnju prisutnih i ljepotom i nošnjom izatkanom hiljadama niti, skromnošću karakterističnom sredinama udaljenim od gradova i savremenih tokova civilizacije.
Nošnja goranska, ali karakteristična samo za Resteličanke. Svaka je nit s ljubavlju tkana ne bi li se one koje nose pokazale u pravom blještavilu i sjaju.
Tako je bilo i ove godine na seoskom mejdanu uprkos kiši i za ove prostore, reklo bi se, uobičajnoj hladnoći.
Najprije su se djevojke, kako ih ovjde zovu "dejke", takmičile u ljepoti i gracioznosti. Ova disciplina nije predviđala ni pobjednika ni nagrade, ali je više nego jasno da su sve one koje su ušle u oro, i to svaka na svoj način pobjednice. Plenile su pažnju prisutnih i ljepotom i nošnjom izatkanom hiljadama niti, skromnošću karakterističnom sredinama udaljenim od gradova i savremenih tokova civilizacije.
Nošnja goranska, ali karakteristična samo za Resteličanke. Svaka je nit s ljubavlju tkana ne bi li se one koje nose pokazale u pravom blještavilu i sjaju.
Tako je bilo i ove godine na seoskom mejdanu uprkos kiši i za ove prostore, reklo bi se, uobičajnoj hladnoći.
