U Donjem Ljubinju, modernom naselju podno Šar planine, obilježen je jedan značajan događaj. Na današnji dan prije 90 godina počela je sa radom jedna od najstarijih osnovnih škola u Župi koja danas nosi naziv “25. maj”.
U prepunoj školskoj hali pristiglim gostima i mještanima obratio se direktor škole Asim Karadolami, koji je kazao da “danas ova škola, na čijem je čelu, upošljava preko 80 odsto kvalifikovanog kadra”. Ističe da je školska zgrada preuređena sredstvima “Tike”, turske vladine organizacije, koja je i opremila školu najsavremenijim pomagalima.
Historijat škole u kratkim crtama iznio je bivši nastavnik biologije, sada penzioner i istraživač etnogeneze i onomastike ovoga kraja, Džavid Redžepi.
Naravno, u bogatom kulturno-zabavnom progamu nastupali su učenici od najmlađih do najstarijih razreda, te i mališani predškolskog uzrasta. Pored učenika u zabavno-kulturnom programu nastupala je i folkorna omladinska grupa Donjeg Ljubinja, a čuli su se i miozvuci poznate ljubinjske pjesme “Oj Ljubinje”, koja se često interpretira kao etno melodija i van zemlje od mnogih poznatih izvođača, od naše Šare do Kanade.
Učenici i nastavnici su uglavnom iskazivali radost u svakom susretu sa gostima, a među njima bili su prisutni i zvaničnici Direktorijata obrazovanja SO Prizren, inspektor prosvjete Ajrula Birdaini i koordinator u nastavi na bosanskom jeziku Almir Saiti.
U toku programa, veteranima-nastavnicima ove škole dodjeljena su priznanja, kao i priznanja najuspješnijim ekipama i pojedincima u mnogim sportskim disciplinama. Nagrađeni nastavnici koji su dali neizbrisiv trag su: Fetah Kurtiši, Imer Kurtiši, Džavid Redžepi, Usenj Bajrami i Adilj Šefitagić.
Inače, kao i u školi u Gornjem Ljubinju, i u ovoj školi konstantno, iz godine u godinu, opada broj učenika. Danas ovdje pohađa oko 200 učenika.
HISTORIJAT ŠKOLE U DONJEM LJUBINJU
Škola u Donjem Ljubinju, koja danas nosi naziv Osnovna i niža sednja škola “25. maj“, počela je sa radom davne 1926. godine, tačno prije 90 godina, pod nazivom “Devet Jugovića“. U prvi je razred bilo upisano 40 učenika iz Donjeg i Gornjeg Ljubinja i to samo muška djeca.
Prvi učitelj bio je Nikola Borozanović iz Srbije, sve do 1928. godine kada ga zamjenjuje učitelj Nikola Trbusić, takođe iz Srbije, koji je radio do 1934. godine. Od 1934. do 1936. godine radila je učiteljica Ružica Stanimirović, zatim od 1936. do 1938. godine Dragutin Obradović iz Kragujevca. U periodu od 1938. do 1941. učitelj je bio Nikola Softić iz Sredske. Tokom Drugog svjetskog rata škola prekida sa radom sve do 1947. godine. Od 1926. do 1931. godine škola je radila u zgradi mejteba, pored džamije.
Godine 1931. podiže se nova školska zgrada na mjestu zvanom „Drenec“, na parceli porodice Maličević (Redžepi), braće Ajdara, Ejupa, Ajdina, Šaipa i Azara, dok je dvorište škole bilo na seoskoj utrini.
Za vrijeme rata od 1941. do 1943. godine škola je također radila ali se nastava izvodila na albanskom jeziku. Od 1944. do 1945. godine počelo je opismenjavanje mladih, zahvaljujući velikim entuzijastima Džeme Mujovija iz Donjeg Ljubinja i Ajeta Elezija iz Gornjeg Ljubinja. Tom prilikom opismenjeno je 211 učenika u Donjem i 220 u Gornjem Ljubinju.
Na inicijativu Mjesnog narodnog odbora (MNO) u Prištini, 1947. godine otvara se škola pod nazivom „Srpska osmoljetka ljubinjska“.
Prvi učitelj u Donjem Ljubinju bio je Džemo Mujovi, a u Gornjem Ljubinju Ajet Elezi. U prvi razred, samo u Donjem Ljubinju bio je upisan 71 učenik (i muška i ženska djeca) i to generacije 1937., 1938., 1939. i 1940. godište. Školske 1948/49. godine u 1. i 2. razred upisano je 98 učenika, a radio je samo jedan učitelj - Džemo Mujovi. Isti je bio slučaj i u Gornjem Ljubinju, takođe sa učiteljem Ajetom Elezijem. Školske 1950/51. u 1. i 2. razred upisano je 47 učenika sa učiteljicom Margaritom Mijatović iz Crne Gore, a u 3. i 4. razred 84 učenika sa učiteljem Džemom Mujovijem. Školske 1951/52. godine otvara se osmorazredna škola za oba sela, ali nažalost samo do 7. razreda, a 1957/58. je ukinuta najvjerovatnije zbog nedostatka nastavnog kadra. Godine 1953. Džemo Mujovi postaje upravitelj škole. Osim njega ostali kadrovi su bili iz srpske i crnogorske zajednice, iz Prizrena ili Župe.
Prvi diplomirani ućitelj u Donjem Ljubinju bio je Ćemailj Mislimi školske 1966/67. godine. Školske 1967/68. godine rade i drugi učitelji: Adžemi Miftar iz Donjeg Ljubinja i Džezair Murati iz Nebregošta, kao i Feta Kuriši, koji se pojavljuje u jednom polugodištu kao nastavnik fizike i hemije (zamjenjivao odsutnog nastavnika).
Školske 1968/69. počinju sa radom diplomirani nastavnici iz Donjeg Ljubinja: Feta Kurtiši (fizika i hemija), Imer Kurtiši (matematika), Isak Murtovi (istorija i geografija), Džavit Redžepi (biologija), Imer Hodža i Bejadin Dani (srpski jezik). Kasnije dolaze i ostali nastavnici, mahom diplomirani, iz oba sela.
U Gornjem Ljubinju prvi učitelji, pored Ajeta Elezija, bili su Isak Osmani, Liman Kaplani, Ramiz Meta, Usein Bajrami i drugi.
Osnovna škola u Donjem i Gornjem Ljubinju bila je istureno odjeljenje Osnovne škole „Meto Bajraktari“ u Rečanu, u Donjem Ljubinju kao osmorazredna, a u Gornjem Ljubinju kao četverorazredna. Direktor škole u Rečanu u tom periodu bio je Džemo Mujovi, a upravitelj u Donjem Ljubinju Ajet Elezi.
Od školske 1972/73. formira se nova škola „25. maj“ Donje Ljubinje sa isturenim odjeljenjem u Gornjem Ljubinju.
Jedno vrijeme osmorazredna je bila u Donjem Ljubinju, a četverorazredna u Gornjem Ljubinju, da bi 1978. postala osmorazredna i u Gornjem Ljubinju, a 2004. u Gornjem Ljubinju osniva se nova škola „Izvor“ Gornje Ljubinje i postaje samostalna.
Do školske 1977/78. godine škole su radile u starim školskim zgradama, u Gornjem Ljubinju na mjestu zvanom Rogopeč na putu za Drajčiči. U Donjem Ljubinju u staroj zgradi podignutoj 1931. godine.
Plan je bio da se podigne nova zgrada škole za oba sela na mjestu zvanom „Gradišta-zmijarnik“, čak je i teren poravnat i postavljen kamen temeljac. Međutim, iz nepoznatih razloga, a tu je bila umiješana i politika, došlo je do neslaganja mještana Gornjeg Ljubinja i počeli su sredstvima samodoprinosa graditi novu školsku zgradu na mjestu zvanom Ravenj, gdje se i sada nalazi ista škola.
Kasnije, 1979. godine počinje izgradnja školske zgrade i u Donjem Ljubinju na ovom mjestu gdje se danas nalazi.
Važno je napomenuti da je zajednička škola, koja je trebalo da se podigne na sredini između Donjeg i Gornjeg Ljubinja, trebalo da košta tadašnjih 1.200.000.000 dinara, a odobreno je od strane vlasti po 250.000.000 dinara po jednom selu.
Tada su podignute, mahom od samodoprinosa mještana oba sela, dvije veleljetne zgrade, škole sa velikim brojem učionica i kabineta.
Za prvog direktora imenovan je Imer Hodža, jedno vrijeme v.d. direktora je bio Milan Tanasković i Adilj Šefitagić. Da bi kasnije oko dvanaest godina direktor škole bio Feta Kurtiši, a zatim Šaćir Maksuti do 1999. godine, kada škola prestaje da radi nekoliko mjeseci zbor ratnih zbivanja na Kosovu. Od 7. avgusta 1999. godine v.d. direktora je Kaplan Mislimi, a kasnije i direktor.
Školska 1999/2000. počela je 25. oktobra i nastava se izvodila na bosanskom jeziku u matičnoj školi u Donjem Ljubinju i isturenom odjeljenju u Gornjem Ljubinju. Iste godine uvodi se od 3. do 8. razreda albanski jezik, a po prvi put se djeca upisuju u prvi razred sa 6 godina.
U školskoj 2003/04. godini uvodi se devetogodišnji sistem školovanja. Osnovna škola od 1. do 5. razreda, i niža srednja škola od 6. do 9. razreda.
Školske 2002/03. u Donjem Ljubinju se otvara specijalno odjeljenje za djecu sa posebnim potrebama, a 2004/05. se po prvi put otvara predškolsko odjeljenje.
Godine 2008. i 2009. škola u Donjem Ljubinju je renovirana uz finansijsku pomoć Caritasa.
Dobrovoljnom pomoći mještana i Vakafskog odbora postavljeni su limeni oluci na krov i postavljen mermer na prozorima. Godine 2014. IOM je opremio kabinet za informatiku, dok je 2015. turska vladina organizacija “TIKA” uradila komplet enterijer škole i opremila inventarom cijelu školu kao i pokrivanje podova linoleumom.
Ove dvije škole, u Donjem i Gornjem Ljubinju mogu da se pohvale velikim uspjesima na polju obrazovanja. Do 2014. godine u Donjem Ljubinju ima 130, a u Gornjem Ljubinju 180 sa višom i visokom stručnom spremom. Posljednjih godina čak 70 do 80 posto učenika završi neku srednju školu raznih profila.
Tako da sada u Donjem i Gornjem Ljubinju ima visokoškolovanih ljudi svih profila i zanimanja od doktora nauka, magistara, mastera, ljekara, profesora, novinara, pravnika, sudija, ekonomista, inžinjera svih struka i zanimanja, pogonskih inžinjera, viših medicinskih tehničara, učitelja, političara, imama i vjerskih učitelja, vrijednih radnika, preduzetnika, vrsnih zanatlija svih struka i zanimanja itd.
Mnogi Ljubinjani su obavljali visoke državne dužnosti u društvu kao što je Rasim Hodža, koji je bio načelnik Šarplaninskog sreza u Prizrenu. Zatim, Amit Mislimi, prvi predsjednik opštine u Sredskoj, poslije Drugog svetskog rata. Poznati političar Ilijaz Kurteši obavljao je najviše državne funkcije u bivšoj SFRJ i na Kosovu, kao i Bejadin Elezi, koji je također bio visoki funkcioner u kosovskim institucijama, te drugi naši građani.
