Ilustracija

Novinar Radio Kosova 2 - Programa na bosanskom jeziku Fadil Redžepi, posjetio je 17-članu porodicu Radončić u Skenderaju, jedinu bošnjačku porodicu koja ovdje živi.

Na Izeta Radončica naišli smo u centru grada. On je svakog dana na ulicama Skenderaja, trudeći se da proda što više paklica cigareta, ne bi li prehranio svoju mnogočlanu obitelj.
Život ovu, inače jedinu obitelj Bošnjaka u gradu, nimalo nije mazio. Pošto su prognani iz Švedske, vratili su se u Skenderaj, u svoju staru kuću, koja datira još od prije Drugog svjetskog rata. 
Stara kuća je bila premala za ovako mnogoljudnu obitelj, tako da im je uz donaciju UNHCR-a, pored te stare, sagrađena jedna manja. Medjutim, prihodi obitelji Radončić su mizerni, jer po Izetovim riječima, na paklicu cigareta zarađuje 10 centi. 
Izet ima i brata, koji ponekad gurajući sa pijace kolica, nekada nešto zaradi, ali je to rijetko, jer kako nam reče Izet, brat mu je psihicki oboljeo. Ostaje jos socijala koju prima njihova stara majka. 
Izet je tu rođen, porastao i ostaje tu, nadajući se u neko bolje sutra. Bez obzira što ga je pritisla ova muka, dok smo razgovarali, mogao se steći dojam da se ovaj čovjek ipak nada, i bori za neko bolje sutra.
"Rođen sam, porastao i evo i dalje sam tu, živim u Skenderaju. Moj djed je došao prije više od 70 godina iz Gusinja, i ostali smo ovdje. Eto, ja malo radim sa cigarama, ništa drugo. Nema posla, nema ništa, ja neznam šta je ovo. Nemam nikoga vani da mi pomogne, samo sa ovim cigarama. Imamo i socijalu od 55 eura, oženjen sam, ali nemam dijece. Živimo u zajednici, nas Radončića je 17- oro, a inače sa nama je i moj brat koji je oboljeo psihički. Živjeli smo u jednoj staroj, trošnoj kući, ali nam je UNHCR sagradio jos jednu. Pokušavali smo da u općini nadjemo posao, ali na nas nisu obraćali paznju", kaže Izet.
Međutim, dodaje, da zna da nije to problem samo nevećinskih zajednica, ili njegove obitelji, neko svih u Skenderaju.
"Eto, ipak smo mi jedina bošnjačka porodica ovdje, samo malo neko da nam pomogne. Poslje rata sam očekivao da će biti bolje, ali ništa…. Evo gledam na televiziji, mnogo ljudi odlazi vani, ne znam sta je sve ovo. Ipak, moja nada je da bude bolje, da ide nagore, ne nadole. Nema kud više, ništa ne radi, ni poljoprivreda, nema ni fabrika, treba da se otvori neka, da se radi, da ljudi rade, a ne da žive ovako, grehota je to! Po selima ima još ljudi koji žive pod šatorima, kuće su im srušene, nemaju ništa, a djeca treba da jedu. Ne znam šta da radim, ne znam. Ja bih molio samo malo, malo, neko od Bošnjaka ako moze da nam pomogne. Stvarno nam je puno teško, mnogo teško se živi!"
Bio je ovo klasični vapaj, vapaj jednog čovjeka, bez obzira koje je nacije, vjere, iskreni vapaj čovjeka, koji iako hramlje, po cijeli dan je na ulicama Skenderaja, i u maloj kartonskoj kutijici, ima desetak paklica cigareta koje pokušava da proda, ne bi li nešto zaradio.
Poslje razgovora sa Izetom Radoncicem, posjetili smo opštinski ured za zajednice i povratak, da bi obavili razgovor sa njenim dužnosnikom Fatmirom Balaj.
On nam kaže da su upoznati sa teškom situacijom ove obitelji, ali da oni pomažu onoliko koliko je to u njihovim mogućnostima, i svjestan da to nije neka velika pomoć, ali ovaj ured ce nastaviti da je pruža i u budućnosti.
"Da, upoznati smo sa činjenicom da u Skenderaju živi jedna, samo jedna obitelj Bošnjaka, koja ima mnogo clanova, preko 15, imali su jednu staru kuću, a po povratku Safeta Radoncica, njegove supruge i cetvoro dijece, iz Švedske koja ga je deportovala, napravljena im je još jedna kuca. Po našem programu oni su dobili paket hrane za godinu dana, i dobili su još jedan za drugu godinu, otkako su se prijavili. Zatim su dobili 5 metara drva, tj. novčanu kompenzaciju u vrijednosti od 200 eura. Mi smo im pomogli i da renoviraju onu staru kuću."
"Ured je otvoren za sve zajednice, a što se tiče nevećinskih zajednica, najvise imamo iz srpske zajednice. Riječ je o oko 450 do 500 obitelji srpske nacionalnosti, i to u dva sela, Banja i Suho Grlo. Ova sela su mješovita, znači žive zajedno Albanci I Srbi, a međuljudski odnosi su odlični”, zaključuje Fatmir Balaj.
Ako postoji neko ko bi mogao i imao volje da pomogne obitelji Radončić, može kontaktirati redakciju na bosanskom jeziku Radio Kosova 2 na bosnian@rtklive.com,i dobiti broj telefona Izeta Radiončića.