Jedan od naših najvećih pjesnika, tumač snova Vejsel Hamza Mirza iz Rapče, preselio na ahiret prije nego što je stiglo proljeće. Često se potpisivao kao Mirza (ar. princ, pisac, obrazovan). I zaista, Vejsel je bio i ostao princem goranske i bošnjačke poezije. Svoje pjesme je pisao na svom lokalnom goranskom govoru, a onda bi svaku spjevao na bosanski standardni jezik.
Ostavio je Vejsel svoje najmilije u bolu, a nama u amanet predao svoje stihove i toliko toplih riječi i poruka. Znali smo to i ranije, ali sada, nakon njegova preseljenja i podsjećanja na ono što je ostavio, još više shvatmo da dobrota i ljepota nikada ne umiru.
Na kraju noći
ima jedan prozor
...
rano izjutra
tumač snova otvara
prozor i u
torbi slaže
neukroćene snove (Prozor)
Volio je Vejsel svoj toprak, svoju Goru i pjevao tako tiho da ga svi čuju. A u Gori, kojoj se uvijek uredno vraćao, sve je u službi poezije. I rađanje, i život, a Boga mi, i smrt. Njegove su metafore nove, čiste, nerabljene. Zbog lakoće i načina na koji je život pretvarao u riječ i obrnuto, za Vejsela Hamzu se, bez ustezanja i slobodno, može reći da je bio Lorka iz Gore.
I mlados kua zima
ka šo dava
i staros kua dava
ka šo zima
i merak koj zarobuje
ka šo pušta
...
i pesma šo k'vne
ka ne će se napiša (I...)
Prvim knjigama pjesama javio se u vrijeme dok je Bosna prelazila preko Sirat-ćuprije. Tada, u zlo vrijeme, nad mezarom Bašeskije, spjevao je Vejsel harf o bošnjačkom kaharu.
Vrh Šehera kahar harfova...
Opet nam valja primit
Poruku, pa preko Sirat-ćuprije...
Nijem, upirem pogled: preko
bjeline stoljetnog nišana
teče
bistra
šehidska
krv.
(Primiti Poruku // Nad mezarom Bašeskije)
Digao je svoj glas protiv ratova na ovim našim prostorima. Jer, kakav je bio Vejsel, nikako nije mogao prećutati divljanje:
Karaormanske magle okružuju
vukodlaci, satrapi,
bijesni psi, rogati vući,
prazni umovi, pocijepane duše,
sulude glave, teška vremena
na leđa naslonjena
i sunce od kamena
u očima
izgužvano. (Rat)
Vjeruj mi, dragi Vejsele, da su Te drugi imali do neba bi slavili Tvoju veličinu, snagu Tvojih Poruka.
Ali, suvišno je da o tome govorim, dobro si znao kakvi smo.
Zato, oprosti našoj skromnosti, oprosti što ne možemo ponuditi više, osim nekoliko ubogih riječi.
A mnoge si stvari, dragi Vejsele, bolje znao raditi od svih nas. Niko kao Ti nije mogao spoznati dubinu naših korijena, niko kao Ti nije mogao ići toliko ispred vremena.
Od Tebe smo se učili smirenosti. Učili smo se filozofiji i islamskom načinu življenja.
Otišao si tiho, dragi Vejsele, a proljeće još nije stiglo.
Tako je na Ovom Dunjaluku, sve ljepote u san otprhnu.
El Fatiha!
